"Fizičko biće se odnosi na naš svetovni život i svaki segment za koji mislimo da živimo u materijalnom svetu: naš dom, naše čvrsto tlo pod nogama, energiju novca koja nam daje materijalnu sigurnost, uživanje u mirisima i ukusima, našu moć da živimo svoj, a ne tuđ život, da budemo ono što mi zaista jesmo.

I tu smo svi različiti. Kroz srčanu i grlenu čakru povezujemo se sa svim živim bićima iskazujući svoje emotivno biće sopstvenom istinom, dodirom, neverbalno i verbalno, kroz umetnost i stvaralaštvo. Time otvaramo put ka svom svesnom biću koje se emanira kroz šestu čakru, gde postajemo jedno...

Deo kolektivnog uma koji je spreman za sve ideje koje stižu do nas. Tada naše duhovno biće sa zahvalnošću JESTE i razume svoj zadatak koji treba da obavi na mestu koje smo odabrali za život", kaže Tatjana Jevđović, ovlašćeni trener za SPA i wellness i holistički terapeu.

"Statistike su, nažalost, poražavajuće i jasno je koliko imaju veze sa uverenjima koja smo usvojili kao svoja i odlučili da živimo po njima. Naša uverenja da nešto ‘moramo', da smo nečije ‘žrtve' ili da smo dobri zato što se ‘žrtvujemo' za druge, naša potreba da dokažemo svoju moć i da pokažemo kako sve možemo nas je dovela do toga da svi organi koji se napajaju iz solarnog pleksusa pate", kaže Tatjana Jevđović.

"Zato konvencionalna medicina često registruje bolesti vezane za želudac, jetru, slezinu i pankreas. Iz istih razloga nastaju problemi vezani za lumbalni deo koji se često javlja u vidu diskus hernije. S obzirom na to da taj deo leđa predstavlja mesto gde treba da budemo najfleksibilniji prema željama svoga bića da bude ono što ono jeste, jasno je koliko je zapravo ovo mesto ugroženo. Jer previše često se u praksi događa da 'moramo' da živimo tako kako smo odabrali da živimo i da ne možemo ništa da promenimo.

To je na neki način i istina: ukoliko smo uvereni da promena ne može da se dogodi, onda i ostajemo zarobljeni u kavezu u koji smo sebe stavili, ne prihvatajući prirodne procese koji se svakako događaju. I onda svakako stradaju naši organi koji se napajaju iz srčanog energetskog centra.

Iz našeg straha da ne budemo ponovo povređeni, zamrznemo svoja osećanja i ne dozvoljavamo sebi da iskažemo i primimo ljubav. Naravno da tada stradaju i naše srce i naša pluća. Konvencionalna medicina tada pokušava da reši posledice koje su, ukoliko na vreme ne prepoznamo mogućnosti da prihvatajući prirodne procese stvorimo sebi prostor za nov život, često fatalne.

I svakako ono što nam se događa u poslednjih dvadesetak godina, kao možda jedan od najvećih i suštinskih problema, jeste odsustvo životne radosti. A u njoj je ključ kreiranja kvalitetnog življenja koje će trajati onoliko koliko postoji potreba da radimo ono zbog čega smo na prostoru koji smo izabrali za život. Zbog ove činjenice, stradaju reproduktivni organi i konvencionalna medicina često nema drugo rešenje osim da fizički odstrani oboleli organ.

Kako je naš organizam čudesno stvoren tako da je u njemu povezano, onda se, upravo zahvaljujući blokadi u drugoj čakri, vrlo često javi disbalans u petoj čakri, i onda reaguje naše grlo ili štitna žlezda, kao i šesta čakra, gde često ne dozvolimo sebi da nas vodi naše intuitivno biće.

Naravno, onda se naše duhovno biće spušta ponovo na donje čakre koje zanemaruju blagoslov koji znači život. Nažalost, najčešće kada je već kasno, ljudi shvate da je život čudesan sam po sebi, i da je prošao u trci za vremenom koje ne može da se stigne i da su pristali na okruženje u kome se osećaju skučeno, nezadovoljno i razočarano.

A samo je trebalo da razumemo da postoji dan i noć, plima i oseka, život i smrt... I da živeći i prihvatajući svaku od tih prirodnih promena, prihvatajući smrt, prihvatimo život".