There’s music in the sighing of a reed;
There’s music in the gushing of a rill;
There’s music in all things, if men had ears;
Their earth is but an echo of the spheres.
(LORD BYRON)

Čudesna je moć muzike da dotakne nikad dotaknuto. Sveprisutna i neuhvatljiva, ona ispunjava i pokreće, odvodi daleko u neotkriveno, podseća na već viđeno... U muzici ne postoje vremenske i prostorne granice, jer ona je oduvek i zauvek, jezik bez reči čije simbole slušalac tumači prema nekakvom nepisanom emotivnom esperantu. Muzika je najapstraktnija umetnost koja zadovoljava najobičnija osećanja. Da bismo mogli da uživamo u njoj, nije potrebno da smo muzički obrazovani, niti obrazovani uopšte, već da posedujemo talenat za imaginaciju. Na muziku reagujemo direktno, sa primalnog, gotovo brutalno običnog nivoa, jer se na tom nivou osećamo najsigurnije.

Koliko je stara muzika? Ukoliko se složimo da je čovek otac muzike, onda kazaljke na satu vremena ne treba mnogo okretati. Samo minut unazad. I evo pretka kako ispušta krike, gleda znatiželjno u svoje šake nesvestan da je otkrio prvi muzički instrument.

A zašto je čoveku bila potrebna muzika? Zbog tri razloga.

PageBreak

Tri lica muzike
Shutterstock tri_lica_muzike_4

Ljubav, energija i magija


Ljubavni zov praotac je svim laganim stavovima, baladama i lamentima od Beethovena, Chopina, Rachmaninova, Satieja do Elvisa, Jony Mitchell, Beatlesa, Dylana...

Umesto ljubavnog zova

L.W. Beethoven Piano Concerto No.5 (Adagio un poco mosso)
David Gilmour/Georges Bizet
Les Pecheurs des Perles (Lovac na bisere) Arija: Je crois entendre encore
Frederic Chopin Nocturno in D-flat Op. 27 No. 2
Jony Mitchell Turbulent Indigo
Elvis Presley Suspicious Minds, You Don’t Have To Say You Love Me
Martha Wainwright I Know You are Married But I’ve Got Feelings Too
Charlotte Gainsbourg 5:55

Tumačenje kako je muzika nastala usled viška energije kao vid pražnjenja, predstavlja kromanjonsku verziju panka i rokenrola, kao i inicijaciju svih Presto stavova od romantizma do savremenih autora.

Za pražnjenje energije


Franz Liszt Mephisto Waltz
Khachaturian Aram Sabre dance
Bela Bartok Concerto for Orchestra (Finale)
The Clash London Calling, Complete Control
Arctic Monkeys Bet You Look Good On The Dancefloor, Fluorescent Adolescent
Sid Vicious My way

Treća, najžilavija i najvitalnija teorija o nastanku muzike, jeste njeno magijsko poreklo. U trenutku kada je čovek postao svestan činjenice da može da proizvodi tonove kakve druga živa bića oko njega nisu u stanju da proizvedu, u njemu se javila vera u delovanje muzike. Magijske muzičke formule karakteriše ponavljanje, kome kontrastiraju ritam, dinamika i tempo. Takva, ritualna muzika, u organizmu izaziva lučenje supstanci koje kolektiv bacaju u trans; postupno se zapada u ekstatična raspoloženja čiji vrhunac predstavlja kratkotrajni samozaborav u kome se gubi veza sa vremenom i prostorom. Identična raspoloženja i stanja izaziva tehno muzika i svi žanrovi čija suština leži u repetitivnosti i minimalizmu.

Za padanje u trans


Igor Stravinsky Oedipus Rex, The Rite of Spring
Philip Glass Music in Twelwe Parts, Metamorphoses
Vladislav Delay Demo(n) Tracks
Underworld Second Toughest In The Infants
Darren Emerson H20 O50 EP
Laurent Garnier 6 Months Later

PageBreak

Tri lica muzike
Shutterstock tri_lica_muzike_2
Odakle zaista dolazi muzika?


Iako divno zvuči misao da muzika dolazi iz srca ili duše, bilo bi suviše banalno složiti se s njom, kao i sa činjenicom da je muziku stvorio čovek, jer kazaljke na onom satu trebalo je okrenuti mnogo više u suprotnom smeru. U početku beše muzika koja zvuči u dalekim svetovima i među nebeskim telima. I to ne bilo kakva, već akordski usaglašena harmonija kosmosa. Za to se znalo u Starom Egiptu, Mesopotamiji, Kini, Indiji i Grčkoj. Taj sklad (harmonija) prepoznavao se u kretanju sfera, smeni godišnjih doba, poretku elemenata.

Ideja o muzici koja nas okružuje i živi nezavisno od nas pomešana sa senzacijama prirode i vasione, rasterećena vremena i prostora i ostalih ljudskih ograničenja, bila je plodno tlo za Erica Satieja, koji je početkom XX veka osmislio tzv. furniture music, čiji lajtmotiv počiva na mogućnosti izbora: za tu muziku možemo biti veoma zainteresovani ili je tretirati kao datost, kao čiviluk, fotelju, nešto što slobodno možemo ignorisati. Posle Satieja došao je John Cage, čiji su eksperimenti širom otvorili vrata ambijentalnoj muzici Briana Enoa, Kraftverku, Jarreu...

Muzika oko nas

Eric Satie Gymnopepedies, Tapisserie en fer forge, Chey un „Bistroit“
Cage John In a Landscape
Dan Gibson Solitudes, Appalachian Mountain Suite, Forest Piano
Brian Eno Ambient 1: Music for Airports
Philip Glass 1000 Airplains on the Roof
Air Pocket Symphony