Prosavljena glumica Branka Katić ostvarila je značajne uloge u pozorištu i na filmu, inostranu karijeru i ostvarila svoje težnje i snove. U intervjuu za magazin Sensa otkrila je da li je uvek vedra i nasmejana, kako je svi mi znamo, koliko sluša sebe i svoja osećanja, gde pronalazi unutrašnju snagu i na čemu je sve zahvalna u životu

- Unutrašnju snagu pronalazim u ljubavi koju osećam i u potpunoj iskrenosti, koju uvek negujem, i sama sa sobom i sa ljudima u mom životu. Potpuna iskrenost i težnja da suštinski razumem svoja osećanja, da razumem šta je dovelo do njih, da mogu da oslušnem i poslušam sebe, to mi daje snagu. Kako sam starija, više mi je potrebno i vreme koje provodim sama i vreme kada ne radim, naizgled, ništa. Dosta dugo sam imala grižu savesti ako ne radim nešto konkretno ili ne provodim vreme sa dragim osobama, a onda sam u međuvremenu otkrila da je mi je važno da imam i te momente velike tišine kojima se samo prepustim. Svoju unutrašnju snagu gradim i time što se trudim da sam uvek u momentu sadašnjem, trudim se da nemam velike planove i želje, već duboku zahvalnost što sam živa, što su skoro svi koje volim još uvek tu. I onda je svaki novi dan dar i šansa za makar i maleni momenat sreće.

Glumica je otkrila i koliko je izazovno uskladiti percepciju drugih sa sopstvenom predstavom o sebi.

- Ne trudim se da uskladim tuđe viđenje mene sa onim što ja jesam. Ne možeš nikada svima biti po volji niti mi je to ikada bio cilj. I ja sam, kao i svako drugo ljudsko biće, podložna promenama raspoloženja. Najčešće sam radosna i vesela, ali imam i momente sumnje i nesigurnosti neke tuge i zebnje, koje, s obzirom na to u kakvom svetu živimo i sa kakvim se problemima suočavamo svakoga dana, imaju svoje zasluženo mesto. No, znam da nema mnogo vajde u razmišljanju o tome šta drugi misle o tebi, niti strepnji o tome šta će biti sutra. Sve što imamo je sadašnji trenutak, pa je dobro biti svoj i svesno se usmeriti na ovde i sada.

Tekst: Marija Milačić

Izvor: Sensa magazin