"Naučila sam da sebi dam malo više vremena za neke stvari. Postala sam smirenija. Mislim da sada imam i bolju koncentraciju. Naučila sam da zastanem i sagledam stvari sa nekom mnogo širom percepcijom."

Ivana Grahovac je visoka, ima pitak pogled i ravnu kosu. Prsti su joj dugački, a ruke vitke. Oseća se kako je zadovoljna sobom i svojim poslom. Odaje utisak osobe sa kojom možete da razgovarate satima i satima. Kada se smeje, to radi tako da i vi morate sa njom. Ključne reči našeg razgovora bile su promena, ljubav, boljitak...

Pouke o sreći i životu: 10 misli velikog Konfučija koje mogu da vam promene život...

Violončelistkinja koju imamo priliku da čujemo dok nastupa sa simfonisjkim orkestrom Akris, beogradskim baroknim solistima, ansamblom Studio 6, duom Iraption, mimo muzičkog usavršavanja, posvećena je duhovnom napretku. Pohađala je kurseve kabale, tatota, astralne projekcije, praničnog lečenja, porodičnih konstalacija.

Deset godina je vežbala jogu, a danas je instruktorka škole Umeće čia, koja predstavlja spoj či gonga, tai čia i vokalnih tehnika. Spomenuta škola je patent njenog dede Vladija Stevanoviča, a Ivana je u decembru minule godine ovaj princip transformacije počela da praktikuje u Beogradu, u UK Parobrod, na Kalemegdanu, na Avali, na Divčibarama...

Dogovaramo se za mesto na kojem ćemo uraditi intervju i Ivana spominje prirodu, tačnije, neki kafić optočen drvećem. Nalazimo se u prijatnoj bašti lokala u blizini pozorišta Atelje 212.

"Za mene drvo predstavlja jedan od neiscrpnih izvora energije. Svako drvo je drugačije i ima svoj specifičan karakter. Ne moraš da imaš poseban način na koji „konzumiraš" njegovu energiju.

PageBreak

Kada nam je drvo prijatelj

Možeš to da radiš namenski, tako što ćeš korišćenjem određenih trehnika da uzmeš energiju koje ti drvo daje. To je poznata stvar, nije reč ni o kakvom tabuu. Radi se o tome da je tantjen naš energetski centar, ispod pupka, koji se ponaša kao rezervoar.

Sve što upijaš kroz čakru koja se tu nalazi, ide direktno u tantjen, gde se katalizira, pa se odatle sprovodi kroz ostale delove tela. To je jedna od tehnika koju učimo u mojoj školi.

Sa druge strane, možeš samo da boraviš u prisustvu drveta i da tu energiju pustiš da jednostavno utiče na tebe. Ponekad, ako mi nedostaje energije, prilepim se uz drvo. Ili pronađem put do nekog rečnog izvora ili vodopada."

Ivana je pohađala magistraturu violončela u Londonu. U leto kada ju je završila, odlučila je da poseti dedu u Francuskoj.

"Čula sam se sa mamom koja mi je rekla da je nedavno razgovarala sa Vladijem. Rekla je kako je on u Provansi, i da je pitao za mene. Rekoh sebi: Hajde da ga i ja pozovem! A pre toga se dugo nismo čuli. Ne samo da smo se čuli, nego sam otišla da ga posetim. Mesec dana sam provela sa njim u Provansi. Ostvarili smo super kontakt. Rekao mi je: Vratićeš se ti ovde, budi sigurna, i završićeš moj kurs i potom ćeš obučavati druge ljude.

8 čuda kognitivne psihologije: kada dete počinje da viri pod jastuk...

Mislila sam u sebi: Šta priča ovaj deda... Bila sam ubeđena u to da ću se u životu isključivo baviti muzikom. Ali je Vladi, iako je i on bio muzičar, verovao u to da muzika ne može da ti da ono što može umeće čia. U stvari, smatrao je da simbioza jednog i drugog proizvodi ono što je potrebno. Tačnije, da tehnike koje sam naučila u Provansi, mogu izrazito da poboljšaju kvalitet mog muzičkog izvođenja."

Objašnjava kako je Vladi veliki deo svog života bio izolovan.

"Tvrdio je da ima mnogo prijatelja, a zapravo se ni sa kim nije družio. Drveće je smatrao drugovima. Još kao mlad, sa svojih 16 godina, upoznao je svog prvog učitelja koji je bio iz Indije. Sve je počelo tako što je imao problema sa anginom pektoris i nije mogao da se muzikom bavi onako kako je želeo.

PageBreak

Kad postajemo smireniji

U novinama je pronašao tog čoveka i otišao je kod njega. Ovaj, videvši na svojim vratima klinca, prvo nije hteo da ga primi. Međutim, Vladi je bio uporan. Učitelj ga je ipak prihvatio i zajedno su radili 10 godina. Sa njim je naučio suštinu svega onoga čime se kasnije bavio.

To mu je dalo bazu i strukturu za metod koji je razvio. Potom je imao još jednog učitelja iz zen-budizma, da bi na posletku usavršio tai či čuan i či gong. Na kraju krajeva, on je napravio jedan autentičan metod, koristeći spomenuta iskustva. To je nazvao školom unutrašnjeg puta - umeće čia."

Princip koji je Ivana preuzela od svog dede i uspešno ga praktikuje u Beogradu, zapravo se suštinski bavi energijom i transformacijom.

"U mojoj školi či gong zapravo zovemo čas čia, i on podrazumeva rad sa energijom. Te vežbe se izvode u statičnim položajima, nema toliko pokreta kao u tai čiu. A onda, posle toga, radi se tai či. Teoretičari smatraju da je on, zapravo, nastao kao potreba da se energija izbalansira.

Jedino što je drugačije, u odnosu na slične principe, jesu vokalne tehnike koje celoj priči dodaju drugu dimenziju i pomažu ljudima da dođu do određenih rezultata kroz upotrebu zvukova. Suština je da se, pre svega, radi na spomenutom tantjenu, energetskom centru - na mikrokosmičkoj orbiti koja je, u stvari, suština čitavog rada u našoj školi."

Psihološki saveti za hronično umorne: kako da se zaista odmorite tokom vikenda ili praznika...

Kada polaznici usavrše či gong i tai či, prelaze na vokalne tehnike.
Vladi je skoro 30 godina radio na razvijanju vokalnih tehnika. Sve što je naučio, spakovao je u koncept kojim je pokušao svo to znanje da približi ljudima na Zapadu. Želeo je da našoj psihološko-mentalnoj strukturi taj metod načini prijemčivim.

PageBreak

Umeće čija

"Kada, recimo, odeš kod Kineza da radiš tai či čuan, oni ti kažu: Samo ti prati mene i jednog dana će ti se samo javiti. Tako može da prođe i deset godina.

A Vladi je, u stvari, ubrzao čitav proces. Vokalne tehnike su nešto što se podučava tek nakon 5 ili 6 godina usavršavanja ostalih, poput či gonga i tai čia, zato što zahtevaju već izgrađenu energetsku strukturu. One su dosta slične onim tehnikama koje se praktikuju u tibetanskom budizmu."

U čitavoj priči nameće se pitanje koja je korist? Šta je u svom životu promenila nabolje, kako se to odrazilo na njeno okruženje, osećanja, profesiju...

"Pre svega, naučila sam da slušam sebe i svoje telo, energiju i suštinske potrebe. U komunikaciji s ljudima počela sam lakše da prepoznajem potrebe drugih.

Naučila sam da sebi dam malo više vremena za neke stvari. Postala sam smirenija. Mislim da sada imam i bolju koncentraciju. Naučila sam da zastanem i sagledam stvari sa nekom mnogo širom percepcijom. Usvojila sam i to na koji način mogu brzo da se revitalizujem, da obnovim svoju energiju. Prestala sam da budem bolesna, ne sećam se kada sam to poslednji put bila.

To sam baš nedavno shvatila: Čoveče, ne pamtim kada sam bila bolesna. Sigurno jedno pet godina nisam imala zdravstvenih problema. Naučila sam da više uživam u trenutku, bilo kom. Shvatila sam i kako da se bolje zaštitim od loših namera.

Bila sam već zreo muzičar kada me je Vladi čuo kako sviram. Rekao mi je: Pa ti... Kada budeš počela da se baviš ovim tehnikama, videćeš... Kada budeš naučila da sviraš sa tantjenom, to će biti ludilo... Opet mi je palo na pamet ono: Šta priča ovaj deda? Onda mi je rekao kako je jednom prilikom slušao nekog Koreanca, pijanistu, i da je tada prvi put video kod nekog muzičara da zna da koristi svoj energetski centar. Ja još uvek radim na tome, ali mogu da kažem da je to već počelo da deluje, stvarno.

Delovalo je kao da može da razgovara dugo, a da se ne unervozi. Postavljam pitanje može li neko da je pomeri iz tog koloseka? Naravno da mogu. Jedno vreme sam bila u fazonu da ako me neko iznervira, ja samo tu energiju treba da spustim u tantjen i biće sve u redu. Međutim, to je samo jedan način.

Isto tako, ako te neko iznervira, a ti imaš osnova da na to reaguješ, onda treba da reaguješ. Jer tu energiju koju si primio od nekog ko te je iznervirao, isto tako treba i da mu vratiš. Ima tu i onaj način kao u aikidou. Preusmeriš je. Mislim, ima raznih načina, a čovek treba da proceni šta je u datom trenutku najkompatibilnije."

Zanima me i na koji način joj je umeće čia pomoglo u ljubavi...

"Kada čovek počne da dolazi u kontakt sa sobom, sa detetom u sebi, i nakon što dođe do tog momenta kada nauči da osluškuje, e onda mu je nekako mnogo lakše da shvati šta je to što mu zaista treba. Tada razumemo šta je ono što treba da damo sebi, da bismo to mogli da pružimo drugima.

Kako da se naučite strpljenju: trikovi koji skraćuje i produžavaju vreme...

Mislim da ljudi stalno imaju potrebu da nešto traže od drugih. Misle: Meni treba ljubav, e sad idem da tražim ljubav. Međutim, to ne možeš da dobiješ ako sebi nisi dao ljubav. Tako da je to sve usko povezano sa onim što radimo u školi. Kada sebi daješ ono što ti treba, to ćeš dobiti i u emotivnim odnosima. Kroz davanje, ti dobijaš. Kroz uzimanje ćeš samo da izgubiš."

Izvor: Sensa