Jutros sam doživela prav otrežnjujući trenutak. Na putu iz prodavnice razgovarala sam telefonom sa prijateljicom koju nisam videla zaista dugo. Na kraju našeg razgovora, rekala sam: "Da, samo ću završiti ovaj projekat, a onda ćemo se stvarno ispričati uz veliku kafu." Kada smo se pozdravile i kada sam stavila telefon u torbu, čula sam slab, ali veoma odlučan glas iza sebe. "Gospođice! Gospođice, čekajte.”

Okrenula sam se i videla jednog starijeg gospodina, po godinama bi mogao biti moj deda, koji mi se polako približavao. Sa radoznalošću sam ga čekala.

"Znate, gospođice, celog života govorim: samo ovo. Samo treba da izgradimo kuću, a onda ćemo uživati. Od tada je prošlo 6 godina, moje troje dece su bili skoro tinejdžeri. Nedostajale su mi njihove najlepše godine detinjstva. Godine kada sam im bio najpotrebniji.

Onda sam rekao: Samo treba da pokrenem firmu, a onda ću imati vremena za svoju porodicu i sebe. Kada se to konačno dogodilo, moja deca su već odlazila na fakultet.

Onda sam rekao, samo moramo da otplatimo kredite do kraja, onda ćemo mirno da spavamo. Između toga, bila je nervoza, svađe sa suprugom, neprospavane noći. Moja žena se teško razbolela. Onda sam govori, samo da ozdravi.

Ne, sa 54 godine sam postao udovac. U međuvremenu su se deca venčala i tada sam rekao, samo ću sačekati unuke, koji će mi doneti nekoliko srećnih dana. Ali deca su se odselila - jedno na drugi kraj Slovenije, drugo dvoje skoro na drugi kraj sveta. Odjednom sam bio star i sam.

Prokleto "samo da"!!

E, sad više nema "samo ovo". Ali tek sad u starosti vidim kakva sam budala bio.

Nikad se ne završava kada samo to kažeš. Zbog toga kasniš na sve. Sve. Porodica, druženje, prijatelji, vreme za sebe.

Zato gospođice, bacite te reči. Nikada višese ne bavite njima. Bolje da se ugrizete za jezik.

Pa, srećno, gospođice. Ti još imaš vremena za sve, ja nemam."

Uspela sam samo da kažem hvala. Sa velikom knedlom u grlu. Delom zbog njegove priče, ali više zbog bolnog shvatanja koliko je njegova poruka istinita. Razmišljala sam o svom "samo to". Koliko dugo sam odlagala važne stvari za mene. Koliko susreta čeka bolja vremena. Koliko poziva i iskrenih razgovora. Koliko skupova. Koliko Života čeka da popravim "samo ovo", piše Nina Divina na svojoj Facebook stranici.

Kada sam stigla kući, odmah sam podigla slušalicu. Moj raspored za ovu nedelju je pun... susreta sa ljudima koje volim i koje mi mnogo znače, sati posvećenih mojim najmilijima i vremena za stvari koje volim da radim. Znam da život ne može tek tako da bude, pa ću, naravno, sve ono "što moram", ali sa drugačijim stavom i sasvim drugom perspektivom.

Hvala vam parking gospodine, otvorili ste mi oči danas!

(Sensa)

BONUS VIDEO:

SNEŽANA REPAC, PSIHOLOG kurir televizija