Bolest nikoga ne ostavlja ravnodušnim i baš zato ona može biti zov duše da zastanemo, oslušnemo simptome i suočimo se sa onim što nikako ne želimo da vidimo u sebi pa to duboko potiskujemo. To je poruka poznatog nemačkog lekara i psihoterapeuta dr Ridigera Dalkea, autora više desetina knjiga o suptilnim porukama koje nam psiha prenosi putem telesnih simptoma, tj. bolesti.

Multipla skleroza je sve češće dijagnostfikovana bolest pri kojoj se, zbog upalnih procesa, uništava zaštitni omotač, mijelin, koji obavija živce u mozgu. To oštećenje onemogućava prenos nervnih signala, odnosno poruka. Istovremeno nastaju ožiljci, doslovno otvrdnuća, na mestu oštećenja. Budući da ova bolest ima veliki broj simptoma i manifestuje se na mnoge načine, treba je, kako kaže autor, tumačiti u kontekstu individualnog slučaja. Ipak, Dalke u svojoj knjizi daje generalne smernice.

Kako da prevedemo jezik tela i simptoma: šta bolest pokušava da nam poruči preko naše duše...

Ova bolest ukazuje na probleme u komunikaciji sa samim sobom i drugima, na zapostavljanje sebe, a istovremeno i na veliku samonametnutu disciplinu pri potiskivanju i kontroli unutrašnjeg sadržaja (osećanja, misli, stavova) koji nam se ne sviđa. Multipla skleroza je, kako smatra slavni nemački lekar i psihoterapeut dr Ridiger Dalke, agresija usmerena na samoga sebe, pri čemu sami sebe kočimo čak do te mere da se parališemo.

Ona ukazuje na neuvažavanje sopstvenih potreba, na veliki strah od gubitka kontrole i obuhvata veliki perfekcionizam, rigidne stavove, tendenciju okrivljavanja sebe. Ova bolest može značiti da tvrdoglavo pokušavamo da idemo putem koji nije naš sostveni. To može da znači da smo se podredili autoritativnom roditelju i da pritom nismo „svoj majstor", nego tražimo većeg majstora od sebe.

Da li manje zaista može biti bolje...

Oboleli od ove bolesti ne voli sebe, ne priznaje sopstvenu vrednost i usmerava svoju energiju protiv sebe. Ne oprašta nikome, pa ni sebi, i ostaje tvrdoglav i prkosan, kao da ima moto: „Niko i ništa me ne može savladati!", a tom krutom porukom oboleli zapravo savladava sam sebe.

Različiti simptomi upućuju na različite teme. Paraliza nogu ili problemi sa hodanjem ukazuju na to da ne znamo šta da uradimo, kako ne znamo da krenemo napred ili da održimo korak sa drugima. Paraliza ruku znači da mislimo kako ne možemo ili ne smemo da se branimo. Problemi sa vidom ukazuju na konflikt između onoga što vidimo i onoga što želimo da vidimo. Videti duplo znači da imamo dvostruka merila za sebe i druge. Poremećaj ravnoteže ukazuje na to da nam se tlo ljulja pod nogama i kako moramo naći uzemljenje.

Ova bolest ukazuje na regresiju u detinjaste načine doživljavanja - bolesni ništa više ne moraju da rade, sve moraju da čine drugi, postaju zavisni i izloženi drugima, što je povratak u rano detinjstvo.

Energetska psihologija: tapkanje tačke na meridijanu debelog creva otklanja blokade i odnosi negativne emocije...

Šta činiti: Valja prepoznati krutost prema sebi i drugima, u sosptvenom životu tražiti i prepoznati tvrdoglavost, krutost stavova. Otvoriti se za sopstvene greške i prihvatiti da je naš put koji nema veze sa tuđim merilima, iako težak, jedini koji se isplati. Valja usmeriti pogled prema unutra, učiti otpuštanje, dopustiti sebi odmor i mir, pomiriti se sa sopstvenim osećanjima i senzacijama. Probuditi dete u sebi i osetiti radost i znatiželju, a život prihvatiti kao veliki poklon.

Svesnim ritualom se oprostite od perfekcionizma i kontrole, predajte se životu i prihvatite njegovo ritmičko kretanje koje obuhvata i uspone i padove. Učite se poniznosti i posvetite se duhovnosti.