U životu se sve vraća - možda ne odmah, ali vremenom stvari koje učinite drugima, mogu se dogoditi vama. Ovo nije samo karma, već i opšte pravilo života koje porupčuje - "Ne čini drugima, ono što ne želiš da neko čini tebi."

Da nam se u životu sve vraća poput bumeranga pokazuje i jedna priča:

Jedan starac otišao je da živi sa sinom, snajom i četvorogodišnjim unukom. Ruke su mu drhtale, imao je oslabljen vid, teško je hodao. Porodica je jela zajedno za istim stolom, ali su starčeve stare, drhtave ruke i slab vid otežavali ovaj proces. Grašak je pao sa kašike na pod, kada je u rukama držao čašu, mleko se prosulo po stolnjaku.

Sin i snaja su se zbog toga sve više nervirali.

"Moramo nešto učiniti", reče sin. "Dosta mi je njegovog bučnog jela, prolivenog mleka i prosute hrane po podu."

Muž i žena su odlučili da stave poseban mali sto u ugao sobe. Tu je starac počeo sam da jede, dok je ostatak porodice uživao u večeri. Nakon što je deda dva puta razbio tanjire, hranu su mu poslužili u drvenoj činiji. Kada bi neko iz porodice bacio pogled na starca, ponekad bi mu navrle suze na oči jer je bio sasvim sam. Od tada, jedine reči koje je čuo upućene njemu bile su ugrizne primedbe kada bi ispustio viljušku ili prolio hranu.

Četvorogodišnji dečak je sve ćutke posmatrao. Jedne večeri, pre večere, otac ga je primetio kako se igra sa komadom drveta na podu. Umiljato je pitao dečaka:

- Šta radiš?

Dečak mu je odgovorio:

"Pravim malu činiju za tebe i majku iz koje ćete da jedete kada porastem."

Dečak se nasmejao i nastavio da radi. Ove reči su roditelje toliko zaprepastile da su ostali bez reči. Zatim su im shvatili šta su učinili, plakali su. Iako nijedna reč nije bila izgovorena, oboje su znali šta treba da se uradi.

Te večeri, muž je prišao starcu, uzeo ga za ruku i nežno ga otpratio nazad do porodičnog stola. Sve ostale dane je jeo sa svojom porodicom. I iz nekog razloga, ni muž ni žena se više nisu brinuli kada je pala viljuška, prolilo se mleko ili se zaprljao stolnjak.

Izvor: Sensa