Nakon što je pre više od dvadeset godina izašla njegova prva, ubrzo i izuzetno popularna knjiga "Formule ljubavi", nakon koje su usledile i brojne druge na tu temu, autor knjige i psihoterapeut dr Zoran Milivojević, stručnjak za ljubav i ljubavne veze, predstavlja nam i novu knjigu "O ludoriji zaljubljivanja".

O ljubavi piše iz pozicije psihoterapeuta koji se svakodnevno susreće s problemima ljubavnih parova, pa tako i njegova najnovija knjiga govori o individualnim i društvenim problemima koji su proizišli iz toga što ljubav neretko mešamo sa zaljubljenošću.

Milivojević tvrdi da je zaljubljivanje u jednu ruku narcisoidno jer osoba ne voli drugoga zato što je on takav, već zato što kod nje izaziva blaženo stanje, a taj osećaj zaljubljenosti ili "mentalne opijenosti" vrlo često je kratkoročan.

Osim pogrešnog poistovećivanja zaljubljenosti i ljubavi, pogrešno je i društveno uvreženo shvatanje da zaljubljenost vremenom prelazi u pravu ljubav. Zoran Milivojević oštro negira taj stav, a u svojoj novoj knjizi dekonstruiše koncept zaljubljenosti te nudi rešenja i načine prevladavanja zaljubljivanja i biranja tako da se spoje i srce i mozak.

Razotkrivanje ljubavnih mapa: tipovi vezivanja u partnerskim odnosima...

"Danas ljudi smatraju da je zaljubljenost vrsta ljubavi. Većina veruje da je zaljubljenost ona najsnažnija ljubav koja se pojavljuje na početku, a koja vremenom prelazi u ljubav. To je pogrešno, zato što su zaljubljenost i ljubav po svojim psihološkim procesima različite emocije, tako da jedna ne može preći u drugu. U osnovi zaljubljivanja je proces idealizacije. Idealno je onako kako je zamišljeno, a ta ideja je ideja odnosa u kojem su dvoje ljudi koji se vole stalno srećni samo zato što se vole.

PageBreak

Šta je ljubav

Kada bi zaista postojali idealni partneri, to bi bilo u redu, ali nažalost ne postoje', kaže psihoterapeut Milivojević koji dodaje da je zaljubljenost stoga put ka razočaranju, a ne ljubavi te su veze zasnovane zaljubljenosti nestabilne.

Dalja sudbina veze je različita. Odnos se ili prekida ili partnera pokušavamo da nateramo da bude onakav kakav je bio na početku, dok drugi vezu nastavljaju zato što je partner, takav kakav je, prihvatljiv.

"Statistički gledano, osoba koja je sada u vezi je više puta bila zaljubljena u neke prethodne partnere, pa takve veze nisu uspele. Zato je zaljubljivanje kao model biranja partnera nedelotvoran, ali mi, uprkos tome, obično mislimo da se moramo zaljubiti te da ne postoje drugi načini', tvrdi Milivojević.

Ljubav je, s druge strane, osećaj emocionalne povezanosti s drugom osobom, a priroda takve povezanosti je trajna i stabilna. Da bismo nekoga voleli, dr Milivojević objašnjava da tu osobu moramo poznavati i prihvatiti onakvu kakva ona u stvarnosti jeste. Zbog toga su veze iz ljubavi veze s osobama koje su "dovoljno dobre", koje nam odgovaraju, stabilne i trajne.

Kolektivno gledano, većina ljudi partnera odabire zaljubljivanjem u tu osobu, zbog čega se najčešće događa da odaberemo pogrešnu osobu za sebe. Otuda kreću razni problemi u vezi i nestabilni odnosi poput prevara, razvoda, ostajanja u nesrećnim ili nezadovoljavajućim odnosima, pa čak i nezadovoljstva onim odnosima koji su zapravo sasvim u redu.

"Kada imate puno pojedinaca koji na ovaj ili onaj način pate zbog pogrešnog biranja partnera, onda to postaje kolektivni ili društveni problem. Mi smo društvo koje u brak stupa iz ljubavi ili zbog ljubavi, a kako je ta 'ljubav' zapravo zaljubljenost, naši su brakovi nestabilni, nezadovoljavajući te dolazi do razvoda kojih je puno. Zato je na kraju tog procesa porodica ta koja je destabilizovana i u hroničnoj krizi. S obzirom na to da je porodica jedna od osnovnih ćelija društva, onda je i društvo u krizi, a sve to zato što smo kolektivno počeli verovati da je ljubav ta koja će nam doneti večnu sreću', tvrdi psihoterapeut.

Izgovor da je ljubav prešla u naviku koju mnogi često koriste za prekid veze ili braka, još je jedna teza koja "ne drži vodu" jer je, pogađate, i ovde reč o prolaznoj zaljubljenosti, a ne pravoj ljubavi s čvrstim temeljima. Osobe koje tvrde da je njihova veza postala rutinirana i dosadna, objašnjava Zoran Milivojević, zapravo imaju stalnu potrebu potvrđivanja ljubavi od strane partnera te imaju iskrivljena očekivanja o tome kako ljubav treba da bude uzbudljiva, neizvesna i strastvena. I sam je svojevremeno pripadao toj grupi ljudi pa tvrdi kako je reč o velikoj zabludi.

Skladan partnerski odnos ljubavi i strasti: kako da dublje upoznate partnera i izbegnete vezu iz navike...

"Ljubav je nešto što se podrazumeva, nešto što nam pomaže da prolazimo kroz život emocionalno povezani s drugom osobom, u osećaju pripadnosti. Neko je jednom rekao - nije ljubav kada dvoje gledaju jedno u drugo, već kada gledaju u istom pravcu. Drugim rečima, život je uzbudljiv, donosi pozitivne i negativne stvari što stvara dinamiku u vezi. I zato je važno ne pomešati nestabilnu vezu sa zanimljivom, a stabilnu s dosadnom', naglašava Zoran Milivojević.

Privlače li nas sličnosti ili razlike?

Kada odabiramo osobu koju nam se na prvi pogled sviđa, većina nas se svim silama trudi pokazati u najboljem svetlu, obično i boljem od istine. Reč o maski koju stvaramo kako bismo kontrolisali ono što će osoba koja nam se sviđa misliti o nama. Iako predstavljanje u najboljem svetlu nije nešto na što bi se trebalo gledati negativno, problem nastaje onda kada se toj osobi predstavimo kao idealni za nju, iako to zapravo nismo, te ona vrlo lako počinje da nas idealizuje. Tada je reč o zavođenju, u pravom smislu te reči. Kada otkrijemo da osoba s kojom smo u vezi nije onakva kakvom se predstavljala, kreću problemi.

Ljubavni psihoterapeut Zoran Milivojević stoga napominje kako je važno prilikom odabira partnera uzeti u obzir pretpostavku da će nam se osoba predstavljati u lažnom svetlu. Pitanje koje nam se samo po sebi nameće jeste - privlače li nas osobe suprotne nama ili tražimo sebe u potencijalnom partneru?

Odgovor glasi - "i jedno i drugo. Ljudi su različiti, zato ih privlače različite stvari. Jedna od teorija koja objašnjava ovu različitost tiče se odnosa osobe prema samoj sebi. Oni koji su zadovoljni sobom, koji se sviđaju sebi samima, njima se sviđaju slične osobine i kod druge osobe, dok oni koji nisu zadovoljni sobom u partneru traže one osobine koje visoko vrednuju, a koje sami nemaju", objašnjava psihoterapeut.

PageBreak

Zašto ostajemo u lošim vezama?

"Često na odabir partnera utiču i raznorazni stereotipi koji nose društveno uvrežena pravila o tome šta je lepota, šta je muževno ili ženstveno, šta se smatra uspehom ili pak kako treba da izgleda veza. U korenu brojnih stereotipa", tvrdi poznati psihoterapeut, "nalazi se jedan arhetip - arhetip ljubavi kao večne sreće.

Otkada smo kolektivno spojili dve visoke vrednosti ljubav i sreću u jednu supervrednost, a od tada ima 150 godina, počeli smo da se zaljubljujemo. Od tada imamo prevelika očekivanja od ljubavi.

Da li u vašoj ljubavi vladaju 4 P: ove četiri veze su prava mera vaše intimnosti sa partnerom...

Posledica toga je da smo ljubav, koja bi trebalo da bude sredstvo u životu, pomešali s ciljem i smislom života. Zbog toga smo postali opsednuti ljubavlju i ljubavnim vezama", tvrdi Zoran Milivojević čija predavanja tradicionalno okupe veliki broj čitalaca ljubavne tematike, većinom žena.

Zašto ostajemo u lošim vezama?

Zasigurno poznajete barem jednu osobu koja je u vezu ušla kako ne bi ostala sama, iako možda ona i partner nisu jedno za drugo ili još gore, nekoga ko zbog straha od samoće insistira na vezi uprkos tome što je nesrećan ili s partnerom ne može da razreši dugoročne probleme pa takav odnos na kraju ne vodi nigde. Strah od usamljenosti ogroman je teret koji mnoge koči pri izlasku iz veze koja ih ne zadovoljava.

"Za razliku od zaljubljenosti koja je zasnovana na psihološkom mehanizmu idealizacije, ljubav je emocionalno vezivanje za drugu osobu. To znači da kada volimo i kada smo voljeni da u emotivnom smislu nismo sami, da smo povezani, da pripadamo. Suprotnost tome je usamljenost, koju ne treba mešati sa samoćom jer je moguće biti usamljen i u grupi ljudi. Zato je usamljenost veliki problem. Danas mnogi usamljenost doživljavaju veoma negativno jer veruju da onaj ko je sam, ko nema partnera, nije dovoljno vredan da bi bio voljen", tvrdi dr Milivojević.

Problem sve većeg broja raspada brakova koji je zahvatio današnje društvo ovaj ljubavni stručnjak vidi u tome što novije generacije vaspitavaju sve razmaženiju decu kojima roditelji nisu postavljali granice između dopuštenog i nedopuštenog, nisu ih terali da rade korisne, a njima dosadne stvari, zbog čega nisu stvorili radne navike. Problem ovakvog načina vaspitanja jeste to što roditelji izbegavaju svaki konflikt s detetom, zbog čega dete nije naučilo da poveže ljubav i konflikt. Ono razmišlja na način - ili me vole, ili smo u konfliktu.

PageBreak

Da li je ljubav dovoljna za sreću

"Osoba koja nije naučila da razlikuje sebe od svojih želja ili svog ponašanja u partnerskim odnosima očekuje da će dobiti onu ljubav koju je dobijala od roditelja, da sve njene želje i postupci budu prihvaćeni i odobreni. Na svaki znak konflikta u odnosu reaguje kao da je to kraj, kao da je to dokaz prestanka ljubavi.

Ljudi koji se vole ne mogu stalno i istovremeno želeti isto, tako da su konflikti neizostavni deo svake ljubavne veze. Uspešni parovi konflikte ne povezuju s tim da li ima ili nema ljubavi, za njih to nije negacija ljubavi. I zato su nekada razmažena deca kada odrastu razmaženi odrasli koji od partnera očekuju da im u svemu ugađa, što ih čini veoma napornim u vezama, a veze nestabilnima i kratkotrajnima", pojašnjava Zoran Milivojević.

Da li postoji savršen brak i zašto moderni brakovi ne traju duže...

Iako će mnogi muškarci reći kako im fizički izgled nije toliko važan koliko karakterne osobine, prava je istina da muškarci na prvo mesto ipak stavljaju seksualnost i fizičku privlačnost partnerke, dok žene najčešće biraju samouverene, uspešne i duhovite muškarce.

U odnosu na prethodne generacije današnji muškarci i žene su više narcisoidni, tvrdi poznati psihoterapeut koji smatra kako su ljudi u vezi sve više usmereni na sebe i na to da budu voljeni, a manje da vole. Zbog toga je više onih koji žele da im veza bude udobna, da im se partner prilagodi, da imaju dobru vezu, ali istovremeno i da imaju dovoljno slobode.

Ako ste mislili da je za uspešnu i srećnu vezu ljubav dovoljna, prevarili ste se. Na partnersku terapiju dr Zoranu Milivojeviću često dolaze parovi koji se uistinu vole, ali koji zbog brojnih razlika i oprečnih vizija o tome kako bi veza trebalo da izgledanisu u stanju imati stabilnu, funkcionalnu i dugotrajnu vezu.

"Oni parovi koji su uspešni dele poglede na važna životna pitanja, dakle sličnosti u osnovnim stvarima kao što su način pokazivanja ljubavi, seksualnost, odnos prema vaspitanju dece, odnos prema novcu i prema roditeljima, čine da je veza oslobođena onih najtežih konflikata. Ovi parovi takođe konflikte ne povezuju s tim da li ima ili nema ljubavi, već ih doživljavaju kao nužni deo zajedničkog života. I zato je važno da ljudi koji biraju partnera za ozbiljnu vezu ne gledaju samo u osobu, već i da sagledaju kakvu vezu ta osoba traži, da li se mogu uklopiti s njom. Kada se tako odabire partner, mnogo je veća verojatnost da će veza biti uspešna", smatra Milivojević.

Univerzalan recept za srećan ljubavni život ne postoji, ali psihoterapeut kojemparovi svakodnevno dolaze na ljubavnu terapiju tvrdi kako nije teško opisati kako treba da izgleda kvalitetan odnos između partnera.

"Uspešan ljubavni par čine dvoje ljudi koji su zadovoljni svojom vezom, koji u njoj osećaju sigurnost i stabilnost, tako da ta veza traje. Oni na konstruktivan način prevazilaze krize i probleme koje donosi život. To su ljudi koji ne zaboravljaju da treba da neguju partnera i koji ne dozvoljavaju da ih druge društvene uloge poput uloge mame ili tate, ili poslovne uloge preokupiraju tako da zaborave da su partneri, da su muž i žena", otkrio je za tportal psihoterapeut dr Zoran Milivojević.

Izvor: TPortal.hr