Lična moć

Pitanje osećanja lične moći je važno kada se govori o prisutnosti. Ako je shvatimo kao fenomenalno stanje svesti kada osećamo slobodu da pokažemo svoju autentičnost, to se uglavnom događa upravo onda kada se osećamo moćno. Naravno, treba napraviti razliku između moći DA i moći NAD. Kada osećamo ličnu moć, to nam omogućava da naš govor tela, izrazi lica, držanje i pokreti budu usklađeni, usaglašeni i fokusirani. Prestaje naša unutrašnja borba i stvara se iskrena veza sa sobom.

Kako objašnjava Ejmi Kadi: „Prisutnost je nešto svakodnevno. Usuđujem se čak da kažem i obično. Svi to možemo; većina nas samo još uvek ne zna kako da prikupi tu prisutnost kada nam na trenutak izmakne u najkritičnijim trenucima života.” Ovo stanje može se postići i kroz samopodsticanje, kao što su male izmene u govoru tela i načinu razmišljanja. Tu na scenu stupa ona snažna veza između uma i tela koja se prečesto zanemaruje, jer malim štelovanjima tela puštamo ga da pošalje dobre informacije našem umu i tako ga osnažuje.

Socijalni psiholog Dekor Keltner i njegov tim tvrde da moć aktivira psihološki i bihevioralni sistem približavanja cilju: „Kada se osećamo moćno, osećamo se slobodno – smireno, neugroženo i bezbedno.” Ovo stanje nam omogućava da se više fokusiramo na mogućnosti nego da obraćamo pažnju na pretnje. Moć nam omogućava da nesputano stupamo u društvene interakcije i stvaramo nova iskustva, dok nas nemoć tera da se povlačimo.

Važno je istaći da samo lična moć omogućava stanje prisutnosti. Društvena moć nema veze sa tim. Po rečima Džoa Megija, profesora na Njujorškom univerzitetu: „Lična moć je u tome da imate smelost da postupate u skladu sa svojim uverenjima, stavovima i vrednostima, i da shvatite da će vaši postupci imati efekta.”

Telo šapuće umu

Značajnu ulogu u osvajanju sopstvene prisutnosti svakako ima i držanje tela, jer ono oblikuje šta osećamo, ali i šta mislimo o sebi. Predstave o sebi, opet, imaju moć da podstaknu ili sputaju našu sposobnost da se povežemo sa drugima i da budemo prisutni. Istraživanja su pokazala da privremeno zauzimanje nemoćne poze umnožava negativne misli, što potiskuje želju da se suočimo sa izazovima i guši kreativnost. Kada se nasuprot toga osećamo moćno, lakše nam je da asptraktno razmišljamo, da izvučemo poruku, integrišemo informacije i uočimo obrasce i veze među idejama.
Kako navodi Ejmi Kadi, prisutnost upravo započinje fizičkim aspektom – pojavljivanjem i ostajanjem: „Naše neverbalne poze pripremaju telo da bude prisutno. Hormoni čine mehanizam putem kojeg se to odvija. Čak i sama promena načina na koji dišete, može značajno promeniti ono što radi vaš nervni sistem. Ublažiće ’bori se ili beži’ reakciju, navodeći vas da se osećate jače.” Širenje tela nam doslovce dozvoljava da budemo prisutni i stvara nam prostor da budemo stabilni, otvoreni i angažovani. Međutim, zanimljivo je i važno napomenuti da bilo kakva vrsta fizičkog ograničenja, u smislu invaliditeta ili bolesti, ne mora da bude prepreka za telo, jer dovoljno je čak i zamišljati moćne poze i položaje tela, pa da um prihvati poruku.

Ejmi Kadi ističe da naše telo neprestano šalje poruke mozgu, čiji sadržaj mi kontrolišemo. Telo oblikuje naš um, a ovaj pak oblikuje naše ponašanje. Ukoliko dozvolimo telu da nam kaže da smo moćni i dostojni, onda smo na dobrom putu da postanemo prisutniji i autentično svoji.

Autorka daje i nekoliko saveta koji vam mogu pomoći kako biste se u izazovnim situacijama osećali bolje: sedite ili stojte ispravno; ispravite ramena i isturite grudi; dišite polako i duboko; neka vam brada bude podignuta i ravna (ne podižite je previše kako ljude ne biste gledali sa visine); kada stojite, držite stopala na zemlji – nemojte prekrštati noge u gležnjevima...

Takođe, obratite pažnju na svoje telo tokom celog dana, jer često nesvesno zauzmemo nemoćne poze. Razmislite u kojim situacijama vaše telo počinje da se skuplja i smanjuje. Kombinujte moćne poze sa svakodnevnim aktivnostima, na primer, sa jednom rukom na boku perite zube. Iskoristite svaku priliku da se istegnete.

Tokom ovog procesa osvajanja sopstvene prisutnosti treba biti pažljiv i postavljajte sebi male i ostvarive ciljeve. Preambiciozne odluke o promenama se fokusiraju na nešto negativno ili na nešto čega se želimo osloboditi, dok nas male promene podstiču i motivišu.

Izvor:Sensa