Često čujemo reč zona komfora i znamo da je to nešto gde se osećamo sigurno, ušukano, na poznatom terenu. To nisu samo obične stvari poput omiljenih mesta za izlazak, kulturni sadržaji, hrana i slično, to je i prostor, u smislu toplog doma ili poznate nam kancelarije, ista putanja do posla, omiljeni park gde se osećamo prijatno dok pijemo kafu... Zona komfora su i sve naše navike, sve što svakodnevno ponavljamo, ali i naš način razmišljanja, ograničenja koja sebi nesvesno postavljamo, ljudi koji su nam uzor i na osnovu kojih sebe procenjujemo, predstava koju imamo o sebi...Zašto je izlazak iz zone komfora tako težak?

Strah od novog i nepoznatog

Zona komfora je naša sigurna zona i čvrsto je povezana s našim ustaljenim navikama i mišljenjem o samom sebi. Navike kao takve predstavljaju najvećeg neprijatelja razvoja zato što nas guraju u automatizam. Radeći ono na šta smo navikli, počinjemo sebe da doživljavamo kao nesposobne za promene, za nešto novo i drugačije. To objašnjava zbog čega veliki broj ljudi postavi sebi granice i ne idu dalje. Radije pristaju na kompromise nego na promene, jer nesvesno biraju udobnost naspram rizika. Na primer, radije će ostati na radnom mestu na kome nisu zadovoljni platom, nego da se odvaže da daju otkaz jer je to nešto novo i nepoznato.

Prema istraživanjima čak 95 odsto ljudi se boji da izađe iz svoje sigurne zone, dok je samo pet odsto spremno da zakorači u zonu rizika. A tamo se krije ono što je na prvi pogled napoznato- nove mogućnosti, iskušenja, sloboda izbora. Izlazak iz sigurne zone definitivno nas usmerava ka promenama i novim prilikama, ne nužno ka uspehu. Za to nema garancije. Ali vredi probati!

Kako preći iz zone komfora u zonu rizika?

Prema psiholozima, svako od nas ima više svojih sigurnih zona za različite situacije, jer se predstava koju imamo o sebi menja u zavisnosti od “uloga koje igramo”. Na primer, nekom ko je na poslu strogo poslovan i poštovan, ali privatno povučen i stidljiv, biće vrlo neprijatno na opuštenim druženjma, ali će na konferenciji ili sastancima biti svoj na svome.

Kako iz zone komfora preći u zonu rizika? Potrebno je za početak doneti odluku i načiniti prvi korak. Zasigurno, svaki izlazak iz sigurne zone donosi stres i osećaj nelagodnosti. Čovek je po prirodi hedonista, voli da uživa, pa je uvek lakše ići niz vodu, tj. raditi i ponavljati ono naučeno, sigurno i dokazano delotvorno. To se odnosi i na svakodnevne aktivnosti i na rutinske stvari, ali i na na naš način funkcionisanja na mentalnom nivou. Na tom mestu nastaju problemi jer kada neko kaže ja to ne mogu, zapravo misli ne želim da izlazim iz svoje sigurne zone. Strah od izlaska sa sobom nosi neprijatnost, često i anksioznost.

Odlaganje kao način života

Koliko nam je teško da izađemo iz te sigurne zone, oslikavaju i različite vrste odlaganja koji mnogi od nas praktikuju- odlažemo zadatke, bitne odluke, obaveze, ostajemo na istom poslu iako smo nezadovoljni, ne menjamo partnera jer ne želimo da budemo sami, odlažemo sklapanje braka jer se plašimo da će to uništiti ljubav…....Zbog čega? Zato što je za sve to neophodno uložiti napor, vreme, savladati stid, strah, izazove, upustiti se u nešto neizvesno, rizično... A to je jedini način da napredujemo. To znači da moramo da stisnemo zube i hrabro se uhvatimo ukoštac sa svim! Jer su naša ograničenja i granice samo u našoj glavi! Nemojte odmah pomišljati na neupseh, verujte u sebe i svoje sposobnosti. A čak i da ne uspete, ništa strašno. Probali ste, stekli iskustvo više! Idemo dalje!

 Izvor: Sensa