Kada nas sustigne neki problem, bez obzira na njegovu ozbiljnost, postoje dva načina na koja možemo reagovati- da se borimo, tj. uhvatimo u koštac sa teškoćama ili da pobegnemo, odnosno da se pravimo da problem ne postoji. Ovaj drugi ishod veoma je čest, a popularno se naziva i „guranje pod tepih“. Ovu strategiju primenjujemo kada smatramo da ne možemo da se izborimo i rešimo problem s kojim smo suočeni. Guranje pod tepih može imati tri verzije: odlaganje sa suočavanjem, poricanje i relaciono „guranje pod tepih“.

Odlaganje sa suočavanjem

Mi znamo da određeni problem postoji, ali i samo razmišljanje o njemu nam stvara nelagodnost, pa na sve načine izmišljamo neke druge aktivnosti i obaveze koje treba da obavimo, ne bi li privremeno odložili problem i umanjili tenziju. Ovakva strategija može samo privremeno da pomogne, ali nam dugoročno zapravo stvara još veću napetost jer problem nije nestao. Ono što se primećuje kao obrazac jeste da ćemo svi na kraju shvatiti da ćemo kad-tad s problemom morati da se suočimo, a na tom putu sigurno ćemo doživeti određene panične krize. Međutim, one će nestati vrlo brzo, čim preduzmemo prvi korak ka rešavanju problema. Iz svega ovoga možemo izvući dve pouke: da problem u stvari uopšte nije bio toliko veliki koliko smo mislili, već ga je uvećalo samo odlaganje njegovog rešavanja. Takođe, shvatićemo da su tenzija i nerviranje mogi biti izbegnuti da smo se na vreme suočili sa celom stvari. Druga pouka je nastavljanje po starom- tj. „guranje pod tepih“ se nastavlja.

Poricanje problema

„Guranje pod tepih“ može da se manifestuje i u vidu poricanja. Ono može imati pozitivne i negativne efekte. Pozitivni se javljaju tokom iznenadnih i teških situacija na koje nismo spremni. Tada privremeno odlaganje da se suočimo sa istinom na neki način kupuje vreme, kako bi psiha imala vremena da se pripremi za novonastale okolnosti.
Negativni efekti poricanja vide se u situacijama kada ljudi koriste poricanje i okolnostima koje nisu tako strašne, ali ih oni doživljavaju kao nepodnošljive i dramatične.

Relaciono „guranje pod tepih“

Ova vrsta guranja pod tepih najčešće se koristi u bliskim odnosima sa drugim ljudima, a psiholozi smatraju da nije opasna, čak naprotiv, može biti ključna za stabilnost u vezi ili braku. Naravno, ako se koristi umereno i u stvarima koje nisu od ključnog značaja za kvalitet odnosa- na primer neslaganje oko partnerovog stila odevanja, uređenja stana, muzičkog ukusa… Ovakva neslaganja nisu ključna za opstanak veze i kao takva jesu nešto što slobodno može da se „gurne pod tepih“. S druge strane, ukoliko se oči zatvaraju pred neslaganjima oko važnih stvari, kao što su životni planovi, finansije, moralne vrednosti, planiranje porodice i vaspitanje dece, one će, ukoliko se pravite da ne postoje, napraviti još veće probleme. To će partnere ostaviti bez mogućnosti da se slože, a njihova zajednica opstane.

 Izvor: Sensa