Kako za Sensu piše MIlica Mikić Grčkarac, master psihološkinja, čak oko 95 odsto svetske populacije doživelo je da tokom svog života jednom ili više puta oseti stidljivost. To nije ništa strašno! Stidljivost je jedan od načina postojanja i življenja koji ima svojih dobrih strana. Problem nastaje onda kada osoba počne da doživljava svoju stidljivost kao breme kojeg bi želela da se oslobodi.

Kako nastaje stidljivost?

Na stidljivost utiče kvalitet vezivanja između deteta i roditelja. Kada je ta veza čvrsta, konstantna i dosledna, deca razvijaju zdrave odnose sa drugima. Ako je ta veza negativna i nesigurna, dete može razviti socijalnu uzdržanost, ne razvija saradnju sa vršnjacima i odraslima, ne preuzima aktivnu ulogu unutar grupe, itd.
Preterana zaštita deteta: U želji da spreče situacije koje bi potencijalno, fizički ili emotivno, mogle da povrede dete, preterano zaštitnički nastrojeni roditelji sprečavaju decu da se sama suočavaju sa preprekama. Na taj način ne razvijaju psihološku otpornost koja im je potrebna u daljem razvoju, pa će deca na najmanju prepreku reagovati izbegavanjem.
Perfekcionizam: Zahtevi koji se stavljaju pred dete nekada umeju da budu preterani. Zahtev da dete briljira, uvek i u svemu, teško je ostvariv. Ovakava očekivanja za rezultat imaju razočaranje, osećaj krivice ili sramote.
Učenje po modelu: Posmatranje ponašanja drugih predstavlja efikasan način učenja. Značajan broj dečjih strahova biva usvojen samim posmatranjem majčinog ponašanja. Pored roditelja, modeli za učenje su i nastavnici, učitelji, treneri, itd.

Istražite svoj um

Svako od nas ima sopstveni senzibilitet i na sebi svojstven način tumači događaje. Mi selektujemo, tumačimo i organizujemo informacije koje stižu do naših čula. Kada to radimo na disfunkcionalan način, onda to u nama akumulira neprijatnost i patnju. U tim slučajevima, treba raspetljati klupko mentalnih procesa da bismo otkrili šta je to što dovodi do pogoršanja kvaliteta života. Istraživanje našeg sopstvenog uma nije samo jedan od načina da bolje upoznamo sebe, već služi i da bismo se oslobodili onih zamki koje nas navode na to da vidimo stvari u mračnijem svetlu nego što je to neophodno.
Prva stepenica na tom putu bi bile naše MISLI. Reč je o našem unutrašnjem dijalogu koji se odvija stalno, sastavljen od onih reči koje mi sami sebi govorimo. Ove misli deluju kao da imaju sopstveni život, one se u određenim situacijama samostalno pojavljuju i množe, osim ako osoba ne odluči da na neki način utiče na njih. Kada je u pitanju stidljiva osoba, te misli uglavnom imaju negativan i samosabotirajući sadržaj, pojavljuju se kao reakcija na situaciju koju procenjujemo kao neprijatnu ili opasnu, na primer: „I ovog puta ću pogrešiti”, „Svi će reći da sam antipatična”.

Strategije za prevazilaženje stidljivosti

Tehnike samopomoći nam mogu poslužiti u nekim situacijama, ali nisu zamena za lični rad. Osim tehnika i racionalnog pristupa, nekada je neophodno balansiranje uma kroz odnos.
Nabrojte negativne misli (automatske misli), koje se pojavljuju u vašem umu kada treba da se suočite sa neprijatnom situacijom, na primer: „Videće se da sam pocrveneo”, „Svi će mi se smejati”.
Kreirajte misli koje bi mogla da pomisli neka druga osoba za koju smatrate da je sigurna u sebe, recimo: „Mislim da ću to dobro prezentovati”.
Proučite i prve i druge misli na objektivan način, nabrojte činjenice koje idu u prilog i jednoj i drugoj vrsti misli.
Razvijajte misli koje će biti logične, racionalne i koje će vam koristiti: „Moguće je da će neko primetiti da sam pocrveneo, ali sumnjam da će zbog toga smatrati da nisam dovoljno stručan.”

Test samoprocene: skala stidljivosti

Za svaku opisanu situaciju navedite intenzitet neprijatnosti koju osećate od 0 do 10.

  • Sastanak sa osobom suprotnog pola.
  • Započeti razgovor sa kolegom sa posla.
  • Otići na proslavu ili zabavu.
  • Pozvati prijatelja na večeru.
  • Razgovarati telefonom sa prijateljem.
  • Razgovarati telefonom sa nepoznatom osobom.
  • Izraziti sopstveno mišljenje.
  • Intervju za posao.
  • Reći „ne” na neprijatan ili neprihvatljiv zahtev.
  • Vratiti u prodavnicu predmet koji ste upravo kupili.
  • Odbiti jelo servirano u restoranu zato što nije dobro kuvano ili iz nekog drugog razloga.
  • Uzvratiti pogled nekoj drugoj osobi.
  • Biti predstavljen nekoj osobi.
  • Govoriti pred grupom kolega.
  • Napraviti grešku pred publikom.
  • Držati prezentaciju.
  • Pevati ili svirati pred drugima.
  • Jesti ili piti pred drugima.
  • Pisati u prisustvu drugih.
  • Šetati se ili trčati na javnom mestu punom ljudi.
  • Drugo (navesti)_______________.

Odaberite situaciju u kojoj se osećate neprijatno u najvećoj meri. Zamislite da se nalazite u toj situaciji i napišite misli koje vam padaju na pamet u tim situacijama: „Plašim se da ću napraviti grešku”, Izgubiću nit tokom govora”. Nakon toga, napišite šta osećate tim povodom: „Neprijatnost, sramotu, strepnju”. Potom opišite vašu telesnu reakciju, na primer: „Osećam da mi srce kuca brže nego obično”, „ Ne mogu da dođem do daha”, „Osećam da mi se vrti u glavi”.

Izvor: Sensa/Milica Mikić Grčkarac, master psiholog i psihoterapeut u edukaciji iz polja integrativne psihodinamske psihoterapije