Izraz „zona udobnosti” koji je teoretičar poslovnog upravljanja Alasder Vajt (Alasdair White) skovao 2009. godine – poprimio je nepoželjno značenje. Psiholozi i životni treneri redovno nam govore da je ta zona nešto odakle treba da iskoračimo kako bismo napredovali i ostvarili svoj potencijal. Nekima taj izraz zvuči kao jeftin slogan sa plakata koji reklamiraju uspeh putem pozitivne sugestije. Međutim, zona komfora koristan je pojam koji rasvetljuje smisao preuzimanja rizika i upuštanja u nepoznato radi prevladavanja stagnacije i ostvarenja ličnog rasta.

Šta je zona udobnosti?

Zona udobnosti ili komfora fizički je i mentalni prostor gde su stres i rizik svedeni na minimum. Ona je stanje ili okruženje u kome se osećamo kao kod kuće. U toj zoni nam je sve poznato, sigurno i izvesno, iako nije nužno idealno. Izlaskom iz nje izlažemo se stresu i neizvesnosti. Ne možemo da predvidimo šta će nas zadesiti i kako ćemo se osećati na nepoznatom terenu. Dok zadržavanje u zoni udobnosti može da donese duševni mir i postojane rezultate, unutar nje nema rasta. Trajan boravak u njoj osuđuje nas na stagnaciju. Ko izbegava izlazak na slabije poznat teren, propušta prilike za napredak. Hvatanje ukoštac sa novim, drugačijim okolnostima nužno je za lično poboljšanje i veća dostignuća. Da li ste ikad bili veoma ponosni na nešto što ste učinili rutinski, bez naprezanja?
„Najčešći otpori izlasku iz zone udobnosti proizlaze iz spoznaje povećanog ulaganja napora u rešavanje problema, suočavanja sa povišenim nivoom psihičkog stresa, potrebe za prilagođavanjem novim uslovima ili načinu života, gašenja starih i stvaranja novih poznanstava, ulaganja povećanog napora u dokazivanje ličnih znanja, veština i sposobnosti, te stvaranja statusa u novoj sredini, kad je reč o promeni radne ili životne okoline”, objašnjava Zoran Šimić, magistar psihologije.

Rizikovanjem širimo lične granice

U našoj prirodi je želja za sigurnošću i zaštitom. U zoni komfora uglavnom znamo sa čim imamo posla, lako predviđamo šta dolazi i u skladu sa tim kujemo planove. No, u ljudskoj prirodi je i želja za istraživanjem, nadmetanjem i pomeranjem granica. Šteta je uskratiti sebi prilike za tim iskustvima i svoje potencijale ostaviti neiskorišćenim. Psihološkinja i leadership coach Margi Vorel (Margie Warrell) izjavila je nedavno za Forbes da će u današnjem takmičarski nastrojenom i ubrzanom okruženju najveće nagrade pripasti onima koji su spremni da preuzmu rizik i iz zone udobnosti izađu u nesiguran i zastrašujući svet.
Kao deca smo uglavnom odvažni i spremno preuzimamo rizik. Kako bivamo stariji, postajemo svesni neuspeha i smišljamo strategije da bismo se zaštitili od njega. Suzdržavanje od okušavanja u novim aktivnostima i okolnostima nepovoljno se odražava na naš ogromni potencijal rasta i transformacije, koja bi trebalo da se odvija tokom celog života. „Plaćamo visoku cenu straha od poraza. Strah je snažna prepreka rastu jer uzrokuje progresivno sužavanje ličnosti i sprečava istraživanje i eksperimentisanje. Dobro je shvatiti da nema učenja bez poteškoća i povremenih padova. Ako želimo da učimo, moramo rizikovati neuspeh, i to celog života”, napisao je američki sociolog Džon Gardner (John Gardner) u knjizi Self-Renewal (Samoobnova).

Kada je pravi trenutak za napuštanje zone komfora?

No, kako znati kad je pogodan trenutak za privremeno ili trajno napuštanje sredine ili načina delovanja na koji smo navikli? „Ne postoji jednostavan recept po kome možemo odrediti kad je pravi trenutak za promenu, jer to je vrlo individualno. Ljudi često osete da su se u nekoj fazi života uspavali, kako im nedostaje zadovoljstva životom ili njegovim aspektima, ali uprkos tome ne odlučuju se lako na promene. U svakom slučaju, ako postoji visok nivo nezadovoljstva, potrebno je što pre nešto preduzeti, napraviti pozitivan iskorak”, tvrdi Šimić i dodaje: „Kao primer možemo uzeti osobu koja duže vreme nije zadovoljna na poslu, ali uprkos tome ne pokazuje inicijativu da nešto promeni. Nezadovoljstvo poslom najčešće povećava psihički stres na poslu, smanjuje efikasnost, narušava odnose, uzrokuje nedostatak motivacije i širi se i na porodični i bračni život... Pre ili kasnije, osoba uviđa da mora da se pokrene kako bi promenila tu nepovoljnu situaciju. To je trenutak donošenja odluke o napuštanju sigurne zone.”

Savet: ulazite proračunato u rizike

Još jedna loša strana dugog boravka u zoni udobnosti jeste to što spoljašnje okolnosti mogu oskrnaviti naše utočište i isterati nas na otvoreno, gde bismo se nepripremljeni našli na klizavom tlu, bez iskustva u savladavanju izazova. Stoga, umesto življenja u strepnji od udaraca sudbine, mudrije je proračunato ulaziti u rizike i probati nove stvari. Takva priprema povećava otpornost na stres i osposobljava nas za veće domete.

Izvor: Sensa/Sensa.hr/Ozren Podnar