Svaki raskid veze je, barem dok prema partneru još gajimo neka osećanja, težak. Koji su zapravo mehanizmi, emocije koje učestvuju u tom procesu?

Svi smo u životu patili zbog ljubavi ili bili ostavljeni. Možda ćemo još koji put proći kroz to, a možda smo upravo oni srećnici koji su svoju kvotu tugovanja zbog raskida ispunili. Bilo kako bilo, raskid veze gde prema partneru još uvek gajimo osećanja, zna biti vrlo težak i da za tu osobu predstavlja pravi emocionalni brodolom.

Mnogi će reći: "Sve će to proći", no dok se bura ne stiša, brod ne izvuče na suvo, ljudi spasu, a brod ponovno stavi u funkciju i zaplovi morem, treba da prođe određeno vreme i treba uložiti veliku količinu energije da se to dogodi. Zašto nam je tada toliko teško? Raskid ljubavnog odnosa može da se svrsta u gubitke i za njega vredi isto što i za druge događaje te vrste. Gubici koje osećamo mogu biti višestruki. Naime, osim osobe koja nam nedostaje, izgubili smo i osećaj sigurnosti, pripadanja, identitet osobe u vezi, ponekad samopoštovanje...

Izgubili smo možda i sliku sebe u toj vezi u budućnosti, planove koje smo stvarali. Taj proces tugovanja za izgubljenim očitava se u čitavom nizu emocionalnih, misaonih, telesnih i reakcija u ponašanju. Ukoliko nam je izrazito bilo stalo do odnosa, vrlo verovatno ćemo razviti osećaj tuge, ljutnje, nesigurnosti, teskobe, usamljenosti.

Verovatno je da ćemo kontinuirano razmišljati o toj osobi, vraćati se u prošlost i prisećati se čas lepih trenutaka, čas poslednjih bolnih trenutaka; potom razmišljati zašto se to baš nama dogodilo i "jesam li mogla nešto drugo da uradim da to izbegnem". Takođe, moguće je da se okrenemo budućnosti i počnemo da strahujemo hoćemo li ikada više voleti tako, hoćemo li ikada upoznati nekog zanimljivog kao što je to bila ta osoba i hoćemo li možda ostati sami.

Na fizičkom planu moguće je da nas zadesi nedostatak apetita i koncentracije, nesanica, dok se promene u ponašanju mogu videti u pojačanoj razdražljivosti, povlačenju od drugih i češćem plakanju. Moguće je takođe i da se nađemo u situaciji da nam je oslabljeno radno, akademsko i/ili socijalno funkcionisanje.

Koji su najbolji načini da što pre prebolimo?

Kada doživimo tu vrstu gubitka oko nas će se naći prijatelji koji će vrlo verovatno davati neke savete. Tada se uglavnom čuju saveti poput: "Odmah izađi sa nekim da ovoga zaboraviš!", "Promeni frizuru, to će biti znak novog početka", "Otputuj!", "Ma šta se sekiraš, ima još riba u moru!", "Napiši pismo u kom bi mu rekla sve", "Uradi nešto ludo!", "Upiši se na padobranstvo!"... Ko zna, možda su neki od saveta za nekoga bili uspešni. Vrlo je teško reći koji je najbolji način za preboleti nekoga. Ipak, postoji nešto što svako može da uradi za sebe u tim trenucima.

1. Dajte sebi vreme za tugovanje.

Dozvolite sebi da budete tužni, uplakani, nesrećni, da jedete previše ili premalo i da ne vidite kako će ikada biti bolje. U redu je ako se osećate usamljeno i pomalo ste rastreseni. Čim dođete u ovu fazu znači da polako napredujete u procesu tugovanja.

Astrologija kraja ljubavi: Lav večno veruje u ljubav, a Bik traži novu harmoniju...

2. Skratite trenutke intenzivnog razmišljanja o osobi.

Pokušajte da nađete aktivnosti koje će vam zaokupiti misli. U tim trenucima možda osetite i emocionalno olakšanje. Vremenom, ovakvih talasa biće sve više što je siguran znak oporavka.

3. Predvidite krizne situacije i osigurajte sebi društvo ili neku distrakciju.

Brojne situacije kao i posebni trenuci u danu, nedelji ili godini mogu biti jak podsetnik šta nas je snašlo. Pokušajte da predvidite te situacije i osigurajte sebi prijatno društvo ili krenite da radite nešto drugo. Ukoliko ste provodili vikende zajedno, osmislite druženja s prijateljima ili porodicom kako bi ti trenuci bezbolnije prošli.

4. Okrenite se fizičkim aktivnostima.

Osim što je vežbanje uopšte dobro za naše zdravlje ono je posebno dobro i korisno za podizanje raspoloženja kada smo tužni.

5. Pričajte s drugima više puta o tome ako vam odgovara.

Ukoliko stalno u sebi vrtite film o raskinutoj vezi postoji opasnost da se samo još dublje i dublje zakopate te da vam se situacija počne činiti težom i beznadežnijom nego što zapravo jeste. Kada sopstvena razmišljanja podelite s vama bliskim ljudima i to ponovite nekoliko puta, mogli biste situaciju sagledati iz neke druge perspektive i posledično osetiti blago olakšanje.

6. Vežbajte nove misli.

Poznato je da to kako razmišljamo utiče na to kako se osećamo i ponašamo. Stoga pokušajte da vežbate vaše novo razmišljanje. Ponavljajte mantru: Koliko je ljudi raskinulo ljubavni odnos i danas su dobro. To što se loše osećam će proći. Tuga je emocije upravo kao i sreća. Smejem se i tako se osećam u životu. Biće bolje.

Koliko tuga traje - verovatno je individualno, no postoji li neko vreme nakon kojeg bismo se mogli čak i zabrinuti ako i dalje ne prestajemo da mislimo na bivšeg ili bivšu?

Trajanje tugovanja za raskinutim odnosom je individualno. Ne postoji jasno vreme nakon kog će uslediti olakšanje, ali je utešna činjenica da će ono sigurno doći i da ćemo ponovno "stati na noge" i upustiti se u novu vezu. To će se dogoditi onda kada vi budete spremni, no nema formule prema kojoj se može izračunati kog datuma će se to dogoditi. Neki veruju u jednu simpatičnu računicu "polovina vremena provedene u vezi" (pa ako ste u vezi bili godinu dana, navodno bi vam za oporavak trebalo 6 meseci).

PageBreak

Kada je potrebna pomoć stručnjaka da bi se preboleo raskid

Taj podatak nije baš utešan za one koji su u vezi proveli 10 ili više godina. Bez obzira na to da li postoji vremenska formula, činjenica koja je zasigurno tačna je da kako vreme prolazi sve ćemo ređe misliti na bivšeg ili bivšu.

Isto tako ne treba zaboraviti kako neki drugi krizni trenuci mogu dovesti do intenzivnijeg razmišljanja čak i ponovnog žaljenja za prethodnom vezom. Tada se "prekrijte ušima preko glave" i pričekajte, proći će.

Zbog čega većina ljudi uspe u tome, barem prema onoj staroj "vreme leči sve rane", dok se neki vrlo sporo ili čak nikada ne oporave te deluju gotovo opsednuti bivšim partnerom?

Verovanja o odnosu koji je raskinut poput "ovako savršen odnos nikada više neću naći" ili o bivšem partneru "on/ona je idealan/na za mene" mogu usporiti pa čak i "fiksirati" osobu u razmišljanjima o odnosu kako je samo to vredno i kako ništa drugo nikada neće biti dobro. Osim navedenog brojni drugi faktori utiču na brzinu oporavka od raskida.

Tu su dužina trajanja i intenzitet ljubavne veze, isprepletenost života partnera, emocionalna zrelost, osobine ličnosti, razlozi raskida veze i brojni drugi... Gotovo da je zanemarivo pričati o onima koji se nikada ne oporave od ljubavnog sloma. Ako je reč o tome, mogli bi reći kako takve osobe imaju neke druge emocionalne smetnje koje ih onemogućuju da se proces tugovanja privede kraju.

Na koji način okolina može da pomogde u lakšem prebrođivanju raskida?

Okolina može biti bitan faktor oporavka u ovakvim situacijama. Porodica i prijatelji mogu nam pomoći odvlačeći nam pažnju na druge sadržaje, umanjujući osećaj usamljenosti i olakšavajući krizne trenutke svojim prisustvom. Mnogi izjavljuju kako im je u tim trenucima dobro došlo prepričavanje događaja vezanih za raskid, osmišljanje razloga zašto je dobro to što je veza prekinuta... Ipak, treba imati na umu kako neki ljudi sopstveni oporavak žele da prođu sami i ne žele to da dele sa okolinom.

Da li je normalno da se katkada osetimo "zavisni" o nekome s kim smo delili određeni deo života?

Zavisnost nije dobra reč kada govorimo o ljubavnom odnosu. Pre kažemo kako "partneri razvijaju osećaj pripadanja, sigurnosti", na koji se vremenom sve više naviknu. Kako se na dobro i prijatno vrlo lako naviknemo, odricanje od takve navike nije lako. Većina ljudi uspe u tome, no postoje osobe s takozvanim "zavisničkim crtama" koje se mogu videti u ponašanju za vreme trajanja odnosa.

To su osobe čije emocionalno stanje u potpunosti zavisno od reakcija partnera, osetljivi su na kritiku i odbijanje zbog čega po raskidu može doći do razvoja intenzivnijih emocionalnih reakcija, težeg nošenja s raskidom i sklonošću za brz ulazak u novu vezu.

Da li je kraj ambicija početak sreće...

Da li je prihvatljiv način borbe protiv tuge izazvane raskidom emocionalne veze uletanje u novu?

Nema ništa pogrešno u tome da brzo uđemo u novu vezu, posebno ako nam to odgovara. Potrebe za tim mogu biti razne, od pažnje koju nam neko opet pruža, preko osećanja sigurnosti i pripadanja, do osećanja kako ipak nećemo ostati sami ili samo razonode koja nam pomaže da prođe vreme oporavka od prošle veze.

Kada stupate u takvu vezu važno je prepoznati motivaciju za novom vezom i biti zadovoljan tim razlozima. Bez obzira na to s kojom motivacijom započeli takav odnos ne možemo znati kako će se čitava priča završiti. Ko zna, možda ste zapravo na početku nove uspešne ljubavne veze.

Da li je u takvim situacijama uopšte moguća neka nametnuta racionalizacija ili je nužno pričekati da prođe određeno vreme da zaboravimo, odnosno prebolimo?

Svako razmišljanje koje vam može umanjiti osećaj patnje i tuge pa makar i na kratko vreme zapišite i ponekad ga pročitajte.

Kada je potrebna pomoć stručnjaka?

Iako vam se čini kako vaša bol nikada neće proći i kako su vam sve lađe potonule, ljudski organizam ima sposobnost da podnese brojne teškoće i gubitke. Čini se da smo ipak pre svega fleksibilna bića koja na ovaj ili onaj način uspeju da prebrode taj gubitak, ponovno se smeju i osećaju (novu) ljubav.

Ipak neke osobe mogu razviti pravu depresivnu reakciju koja može potrajati toliko da već ozbiljno narušava svakodnevno funkcionisanje. Tada je dobro potražiti pomoć stručnjaka.

Izvor: Klinička psihologija