Francuskinje su poput sjajnog filtera u svetu žena: vitke, elegantne i, očigledno, imune na višak kilograma. Dok se ceo svet bori sa gojaznošću i stresnom ishranom, prosečna Žoržet ili Fransoaz šetaju Parizom u uskim farmerkama i sa bagetom ispod miške. I to uprkos činjenici što njihova ishrana ne izgleda kao meni blogera o zdravom načinu života. Hrskavi kroasan za doručak, bogata supa od luka za ručak, govedinu burginjon za večeru - a sve bez trunke kajanja i s čašom vina u ruci.
Pa koja je njihova tajna? Ne radi se o tome šta vam je na tanjiru, već kako i kada to jedete.
U Francuskoj, jedenje nije samo ubacivanje kalorija u telo, već prava umetnost. Tamo niko ne zgrabi užinu usput niti proguta pljeskavicu u tri zalogaja. U hrani se uživa, zadovoljstvo se izvlači i od nje se pravi ritual. Deca se tome uče odmalena, pa je poseban odnos prema hrani bukvalno u DNK Francuskinja. Vreme je da naučimo nekoliko lekcija od ovih majstora gastronomskog užitka!
Obroci po rasporedu
Francuzi, pa i Francuskinje, uvek doručkuju, ručaju i večeraju u određeno vreme. U Francuskoj je obrok ritual, a ne slučajni susret sa frižiderom.
Za Francuskinju je zgrabiti užinu u hodu kao da je u novembru izašla iz kuće bez šala - tj. nemoguće. One jedu tri puta dnevno, uživajući u svakom zalogaju. Ali onda ne kradu čokoladu iz ormarića u 23 sata.
Dugotrajna glad je loša, one ne dozvoljavaju da im stomak pati. A kada se nađu s prijateljicama u kafiću, popiju šoljicu kafe ako nisu gladne.
Hrana im je zadovoljstvo
Kod nas su ljudi navikli da jedu na brzinu, ne osete ukuse, samo napune stomak. A svaka Francuskinja bi bila užasnuta ovakvim pristupom ishrani. U Francuskoj, jelo nije samo način da se utaži glad, već gotovo sveti ritual.
Francuskinje ne jedu – one flertuju s hranom. Ne gutaju već guštaju, ne jedu da se zasite već uživaju.
A kroasan? Lagano hrskanje, sloj po sloj koji se topi u ustima. Čokolada? Kockicu polako tope na jeziku, osećajući svaku notu ukusa.
Kod njih nema mesta za automatsko jelo.
Francuska kuhinja je simfonija ukusa. Hrskavi kroasan sa mirisom putera. Govedina pečena u vinu, nežna kao obećanje. Pikantna supa od luka sa zlatnom korom od sira. Vino koje kao da je upilo južno sunce. Francuskinje uživaju - i ostaju vitke.
Kao što je nutricionistkinja Džejn Klark primetila za Daily Mail o navikama u ishrani u Francuskoj: "Čak i ako je čokolada, jedite je sa zadovoljstvom. Ne gutajte štanglu celu, jedite komad po komad i pijte vodu posle svakog da biste ponovo osetili ukus."
Inače, Francuskinje piju mnogo vode, što je dobro za organizam. Nema gaziranih pića ni sokova.
Umerenost bez patnje: kako jesti deserte bez debljanja
Svi znamo koliko stroge dijete mogu biti štetne po vaše zdravlje kada morate da se odreknete duge liste svojih omiljenih jela. Ovakav pristup izigrava okrutnu šalu onima koji mršave: pre ili kasnije, žvakanje krastavaca i listova zelene salate dovešće do gađenja i sloma, a onda će početi da jedu delikatese neselektivno. Rezultat je još veća težina.
- Francuskinje se ne ograničavaju u onome što jedu. One će pojesti desert, ali to će biti jedan elegantni ekler, a ne šest parčeta torte dok gledaju TV seriju. Ona znaju: glavni neprijatelj vitkosti nije kolač, već nekontrolisano jedenje kolača u stresnim situacijama.
- Ono što je važnije je količina. Francuskinje se pridržavaju zlatnog pravila: jedu sve, ali samo pomalo. Bolje je da se počastite jednim slatkišem ili eklerom nego da se mučite dugo i onda, posle sloma, prekorite sebi nedostatak volje. Odricanje od omiljene hrane je značajan psihološki stres koji može dovesti do zdravstvenih problema pre gojaznosti.
- Francuskinja će uzeti minijaturnu tortu, osetiti sve njene ukuse, popiti gutljaj kafe... i biće srećna. I nije bitan samo ukus, već i kontrola.
- Da bi ovim izbegla gojenje, Francuskinja će jednostavno preraspodeliti kalorije. Na primer, nakon što je za ručak pojela tortu za desert, smanjiće deo priloga za večeru ili ga potpuno eliminisati.
- Inače, u Francuskoj više vole priloge od povrća, a ne pire krompir i testenine.
- Još jedan francuski kulinarski trik su male porcije. Tipično francusko jelo je meso ili riba, samo jedna ili dve kašike čorbe od povrća, a ne pun tanjir prženog krompira s mesom.
Kvalitet proizvoda
U Francuskoj je brza hrana rasprostranjena, ali nije tražena. Francuskinje ne vole konzerviranu hranu, majonez, čips, flaširane sosove i drugu nezdravu hranu. Ljudi kupuju hranu po principu: "daj da kupim nešto skuplje, a jedem manje, nego mnogo i jeftino“. Francuskinja bi radije pojela riblji file nego sendvič s kobasicom, ili parče tamne čokolade nego komad torte sa bogatom kremom.
Važna komponenta ishrane je sveža biljna hrana. Francuska je jedan od regiona gde se mediteranska ishrana, najzdravija ishrana za ljude, razvijala tokom vekova. Ta ishrana obezbeđuje snažno srce i dugovečnost, a zasnovana je na ribi, morskim plodovima, povrću, voću i žitaricama.
Kretanje kao stil života: Teretana? Ne, hvala!
Znojenje u teretani nije za Francuskinje. Radije bi prošetale pored reke, vozile bicikl ili išli u kupovinu tako da će njihova fitnes narukvica pomisliti da je to maraton. Francuskinje nisu velike ljubiteljke napumpavanja mišića ili iscrpljivanja u teretani. Spremnije su da hodaju i bicikliraju, idu na planinarenje i skijanje.
Francuskinjama je kretanje prirodno, deo života, a ne kazna zato što su pojele kroasan.
BONUS VIDEO: