Držanje za ruke može biti pravi oblik terapije i može da pomogne u obnavljanju fiziološke i emocionalne sinhronizacije para. Držanje za ruke čak ublažava i bol! Zanimljiva naučna studija je pokazala da držanje za ruke može imati važan analgetski efekat i doprineti isceljivanju. U ovom istraživanju analizirana su 22 heteroseksualna para u dobi od 23 do 32 godine.

Da bi se procenili psihofiziološki efekti fizičkog kontakta, parovi su podeljeni u tri grupe: oni koji su morali da borave u dve odvojene sobe; oni koji su bili zajedno u istoj prostoriji, ali bez mogućnosti fizičkog kontakta i, konačno, oni koji su morali da se drže za ruke tokom čitavog eksperimenta. Test se sastojao od stimulacije ruke partnerke donekle bolnim stimulacijama i istovremenim snimanjima vitalnih parametara i moždanih talasa oba partnera.

Rezultati eksperimenta su potvrdili terapeutskumoć držanja za ruke. I ne samo to, u stvari, žene koje su bile podvrgnute stimulaciji i koje su održavale fizički kontakt sa svojim partnerom prijavile su slabiju percepciju bola. Takođe, ovi parovi su doživeli sinhronizaciju vitalnih parametara (srce, dah) i moždani talasi su obnovljeni. U stvari, ova sinhronizacija, prirodno prisutna u parovima, prekida se ako bilo koji od njih primeti bol, ali, prema ovoj studiji, može se vratiti fizičkim kontaktom koji prenosi partnersku empatiju.

Šta psihologija ima da kaže o držanju za ruke? Živimo u eri u kojoj smo se, iz potrebe i pogodnosti, prilagodili mnogim oblicima komunikacije koji teže "dematerijalizaciji" fizičkog kontakta i digitalnoj reprodukciji. Ipak, prisustvo tela, mali i veliki gestovi ljubavi, hodanje ruku pod ruku, ne može se zameniti nikakvom tehnologijom, čak ni najnaprednijom. Isprepletene ruke predstavljaju prvi znak kontakta tokom pristupa u početnim fazama upoznavanja, prvi znak međusobne privlačnosti.

Kada odnos postane stabilan i dubok, držanje za ruke je gest koji jača intimnost dva partnera, obeležava njihove svakodnevne navike i govori o načinu na koji se danas smatra prirodnim da idete jedno pored drugog. Ponekad je fizički kontakt taj koji može otvoriti način komunikacije sa drugima kada je teško pronaći reči ili one jednostavno nisu dovoljne. Ruka koja se isprepliće sa našom dopire pravo do srca i nežno nam miluje dušu.

Izvor: Sensa