Kada se u životu suočimo sa razočaranjem u ljubavi, doživimo negativno iskustvo, neko nam slomi slomi srce, postoji rizik da se ono zatvori. Zatvoreno srce želi da bude zaštećeno, ne pušta nikoga unutra kako ponovo ne bi doživelo istu bol. Ipak, ovo je zabluda, prepreka koja nas sprečava da živimo u skladu sa ljubavlju. Evo šta je o tome govorio poznati pisac i mistik Ošo:

"Ljubav je retka. Sresti čoveka u njegovom centru znači i sam doživeti revoluciju, jer ako želite da upoznate čoveka u njegovom centru, morate mu pustiti da dođe i do vašeg centra. Morate postati potpuno ranjivi prema njemu, otvoreni. Za mnoge je to rizično.

Dozvoliti nekome da dođe u vaš centar je za neke rizično, jer nikad ne znate šta ta osoba možda vam uradi. A kada se saznaju sve vaše tajne, kada su sva skrovišta otvorena i kada ste se potpuno razotkrili, ne možete da zamislite šta druga osoba može učiniti. Ovo su strahovi zbog kojeg ljudi prestanu da otvaraju svoje srce.

U stvari, ovo je veoma veliki problem - otvorenost u ljubavi. Posle patnje, veoma je teško ponovo otvoriti svoje srce. Razočarenja ostavljaju ožiljke na njemu. Kako se srce lako otvara za ljubav! Krila rastu, puni ste nade u nežnost, dobrotu, brigu, pažnju, znate sreću koju ljubav daje i radujte se plodovima ljubavi! Ali dešava se ono što se dešava, a vaše nade nisu opravdane. Razočarani ste, uznemireni. Bol izazvan patnjom ljubavi je zatvaranje srca. Otvara se sa velikom radošću, u euforiji, ali se zatvara nevoljnošću i bolom. Onda, vremenom, setiš se ovog bola, slegnuo se negde duboko.

Kad smo mladi, hrabro idemo u ljubav, želja za ljubavlju je toliko jaka da nas nikakvi strahovi ne mogu zaustaviti. Ali onda, kasnije, nas toliko akumuliraju i ispune da više nema mesta za slobodu donošenjaodluke o ljubavi. Volimo jer želimo da volimo. Mi smo bića ljubavi. Ali strahovi koje smo nakupili u životu sprečavaju nas da budemo srećni."

Izvor: Sensa