Iako živimo u moderno vreme i udaljili smo prilično od zastarelih shvatanja, i dalje opstaju pojedini mitovi i uverenja, naročito u ljubavi. Kada se uverimo da u stvarnosti nije onako kako smo zamišljali, suočiomo se sa velikim razočarenjem i mislimo da smo sami krivi. Evo nekoliko mitova o ljubavi u koje mnogi i dalje veruju.

1. mit- Ljubav se može doživeti samo sa posebnom osobom.

Ovom mitu umnogome su doprinele serije i filmovi koji idealizuju ljubav. Zbog toga, mnogi su u stanju da čekaju svog posebnog "princa", a da usput odbijaju one osobe koje su prema njihovom poimanju obične. Na taj način propuštaju dobre šanse da započnu vezu s partnerima s kojima bi veza imala budućnost.

2. mit- Ako je ljubav stvarna i velika, onda je i seks sjajan.

Ovo je dvostruka zamka. Dvoje ljudi može da se voli i poštuje, ali da im seks bude loš jer ne vode računa o potrebama i željama partnera. Vi možete da ga volite, ali da imate drugačije preferecije kada je intimnost u pitanju. Takođe, pojedinci ne žele da se potrude niti pokazuju spremnost da unaprede svoje veštine. Isto tako, ako je seks sjajan, to nikako ne znači da među tim ljudima postoje neke dublje emocije. Može da bude samo telesni užitak i ništa više. Svođenje ljubavi na seks je pogrešno.

3. mit- Ljubav je strast.

Ovaj mit dovodi do toga da kada nakon nekoliko meseci strast utihne, ljudi počinju da sumnjaju u iskrenost osećanja. Misle da se partner “ohladio”, da je postao ravnodušan, ali to nema veze s emocijama. U ljubavi postoji biohemijski mehanizam koji ima svoj ritam. Smanjenje intenziteta strasti je normalan i uobočajen proces jer telo ne može dugo da bude u stanju afekta. Stoga je stabilizacija i zamena strasti nežnošću i snažnom privrženošću normalna i poželjna, jer je garancija dugotrajne veze u kojoj par komunicira i rešava zajedničke životne zadatke, a ne samo da zadovoljava svoje telesne potrebe I ispunjava fantazije.

4. mit- Ljubav ima moć da menja sve i svakog

Kada se zaljubi, čovek neminovno oseća promene u sebi I svom ponašanju. Ali to ne znači da će se neko po automatizmu promeniti nabolje samo zato što se zaljubio. Da bi do promene došlo, osoba mora sama da je poželi, da je inicira, da bude spremna na nju. A ne zato što to neko drugi očekuje ili želi. Ne menja nas ljubav, već naša žalja da budemo bolji sebi, a samim tim i svojoj voljenoj osobi. Ovom mitu da ljubav menja sve takođe su umnogome doprinele serije i filmovi. Scenario je kao po obrascu- dobra, pametna i vredna devojka zaljubljuje se u “lošeg momka” i menja ga, spašava ga iz kandži zavisnosti, problema, pa on postaje nežan, brižan, uzoran… Ovaj mit doneo je mnogo razičarenja onima koji nisu uspeli da “spasu” voljenu osobu od loših navika ili društva. Oni su to doživeli kao lični poraz, misleći da njihova ljubav nije bila dovoljno jaka. Ali, nije ključ u ljubavi, već u samom pojedincu.

Izvor: Sensa