Radi ljubavi, ili bar zbog onog što misle da je ljubav, mnogi su spremni na sve, pa makar i da budu zanemarivani, ponižavani, emotivno ili na neki drugi način maltretirani. Nekada su osećanja jedna osobe toliko jaka da pristaju na sve to, iako od partnera ne dobijaju ništa ili samo mrvice pažnje koje ih „drže u životu“. Jedan od razloga za takvo ponašanje je strah od usamljenosti. Nisu retki slučajevi u kojima je odnos dvoje ljudi nedefinisan, nisu u zvaničnoj vezi, ali se viđaju, protom je jedna osoba ona koja želi nešto više, dok je druga u takav odnos ušla iz neke vrste koristi, a druga strana joj dođe kao „rezerva“ koju može da pozove kad joj treba društvo, trenci intimnosti… U drugim slučajevima je nedostupna, ne javlja se, ignoriše, drži na u isto vreme nezainteresovana za bilo kakve zajedničke aktivnosti, vreme, neki prisniji odnos…

Zašto ne treba da budete nečija „rezerva“?

Ne bi trebalo da budete sa nekim ko vas tera da čekate njegovu poruku, dobru volju da biste se videli, da se seti da postojite jer je na prvom mestu ponižavajuće. Niko ne zaslužuje takav tretman, a pogotovu ne da ga dobrovoljno trpi i da se pravi da je srećan.

Ako on ni na koji način ne pokazuje želju da stvarno bude vaš dečko, da vas upozna s porodicom, prijateljima, da postanete deo njegovog života- onda samo gubite svoje dragoceno vreme nadajući se da će se nešto promeniti. A neće! On vas zavarava, voli da mu budete u blizini, dostupni kada ste mu potrebni, kada mu je dosadno, kada je usamljen, ali ne želi da stalno budete tu. Ako mu niste prioritet, ne treba ni on vama da bude. Nema smisla da ga jurite u pokušaju da ga ubedite da se bolje ponaša prema vama. Neće se promeniti. Nastaviće da vas povređuje sve dok mu to dozvoljavate.

Umesto da čekate njegovu poruku ili poziv, organizujete sebi vreme tako što ćete se fokusirati na sebe, na svoje potrebe i želje, na one aktivnost koje volite i koje vam prijaju.

Umesto da štedite svoje vikende za slučaj da vas pozove u poslednjem trenutku, sami zakažite nešto sa svojim prijateljima, izađite, idite u pozorište, u bioskop, na koncert, posvetite se učenju, putovanjima...

Ako vam pošalje poruku u 22 sata da se vidite, kažite da ste zauzeti i da je trebalo ranije da se javi ako mu je bilo važno.
Stavite mu do znanja da vam više nije važan i da se nećete upravljati prema njemu. Možda se nešto promeni, možda shvati u čemu je grešio. Ali najverovatnije da neće i da će jednostavno prestati da se javlja.

Nemojte da vas plaši to što se on možda naljutiti i otići. Ne dozvolite sebi da podlegnete iskušenju da mu se prvi javite i ponovo ponizite. Umesto da mu date drugu šansu koju nije zaslužio, umesto da sebi kažete da je duboko u sebi on dobar momak i da zaslužuje još jedan pokušaj, razmislite šta je to što vi zaslužujete. Umesto da slušate svoje srce koje ga voli, slušajte svoj zdrav razum.Verujte unutrašnjem glasu koji vas podseća da zaslužujete mnogo više -nekoga ko daje onoliko koliko dobija, nekog ko je brižan, posvećen, iskren, ko vas ceni i poštuje, kome ste bitni. Zaslužujete nekoga kome je do vas stalo. Zaslužujete nekoga ko jedva čeka da bude u ozbiljnoj vezi sa vama a ne nekoga ko nije siguran da je spreman na taj veliki korak.

Izvor: Sensa