Mnogo puta smo slušali o vezi između uma i tela, između misli i zdravlja, između količine stresa i našeg odgovora na njega i sigurni smo da je kroz život svako od nas razvio mehanizam koji reguliše odgovor na izazovne situacije sa kojima se srećemo u životu. Međutim, količina i vrsta stresa, kao i „psihoimunitet” su za svakog čoveka individualni. MarijanaVilimonović, psiholog u Psihosomi – centru za regulaciju stresa, svakodnevno pomaže ljudima u prevazilaženju stresnih situacija i životnih kriza koje, ukoliko se ne prevaziđu na adekvatan način, mogu dovesti i do pojave psihosomatskih oboljenja.

Uz psihološko savetovanje, u tome joj pomaže i biofidbek, jedan neobičan softver koji svoje korisnike „uči” da tehnikama disanja dovedu svoj um i telo u balans i ojačaju kvalitet njegovog odgovora na izazovne životne situacije. Cilj ovog programa, kao i brojnih psiholoških radionica koje se u centru održavaju jeste sticanje praktičnih veština i znanja koji se odmah mogu primeniti u svakodnevnom životu.

Koja oboljenja spadaju u psihosomatska i šta nam ona poručuju?

Psihosomatska oboljenja su telesna oboljenja i poremećaji, koji u svom nastanku, pored ostalih uticaja, imaju izražen psihološki faktor. Najpre su listu psihosomatskih oboljenja činili hipertenzija, astma, hipertireoza, reumatoidni artritis, gastrični ulkus, ulcerozni kolitis...

Ova lista se s vremenom širi, te se sve više dovode u vezu psihološka stanja intezivnog stresa ili dugotrajne emotivne patnje sa padom imuniteta i hiperimunitetom, odnosno, sa razvojem autoimunih oboljenja. Tako se smatra da psihosocijalni faktor ima važnu ulogu u nastanku i drugih poremećaja i oboljenja, kao što su akutne respiratorne infekcije, mononukleoza, psorijaza, mijastenija gravis, Hašimotova bolest, alergije, iritabilni kolon, i druge.

Tretmani psihosomatskih oboljenja bi, upravo zbog značajnog psihološkog faktora u njihovom nastajanju, trebalo da sadrže i psihoterapiju ili savetovanje, kao doprinos lečenju, odnosno, stabilnijoj kontroli oboljenja.

Čak i kada dođe do pojave psihosomatskog oboljenja, još uvek nije kasno da se pozabavimo psihološkim zadacima i razvojem svojih psiholoških mehanizama za obradu emocija. Ovakav rad doprinosi stabilnijem psihofizičkom stanju, podržava dalji tok bolesti i lečenja i utiče pozitivno na kvalitet života.

Izvor: Sensa