Upravo u ovom trenutku sada, baš u momentu dok čitate ove redove, zaustavite se na trenutak i obratite pažnju na zvukove koji vas okružuju. Šta je ono što trenutno čujete? Koji zvuci dopiru do vas i kojim tonom boje vašu stvarnost? Kako „zvuči" okruženje u kome ste?

Možda su to glasovi koji dopiru iz susedne prostorije, možda se čuje veš mašina, možda je uključen kompjuter koji stvara zvučnu podlogu koje i niste svesni dok ne obratite pažnju. Možda je uključen televizor na koji i ne obraćate pažnju ali jednostavno po navici radi i dodatno stvara tenziju, bez obzira na to što ga zanemarujemo. Mnogo toga što nas okružuje čini da se osećamo na određeni način, a da toga nismo ni svesni. Pogledajte oko sebe. Čujte prostor u kome se nalazite i učinite nešto kako bi se to promenilo.

Ugasite TV, isključite neki od aparata koji stvaraju brujanje u pozadini, zatvorite prozor ako dopire buka od spolja i obradujte svoju dušu tišinom koja govori više od svega. Od buke u kojoj smo često nismo u stanju da čujemo sopstvene misli, a kamoli poruku svog unutrašnjeg bića koje tako često vapi da ga čujemo. Dok negujemo svoju dušu svim divnim stvarima koje nas motivišu i inspirišu, učinimo i dodatni korak na tom putu i dodajmo kap tišine trenutku u kome se nalazimo. Isključimo telefon petnaest minuta u toku dana i ne plašimo se da ćemo propustiti neki važan poziv.

Nema toga što će nam biti uskraćeno ako nam to zaista pripada. Ne strahujmo od tišine koju ćemo čuti jer upravo iz tišine dolazi najveća inspiracija. Poruke koje stižu iz tišine su tanane i suptilne baš kao što je tanana i suptilna naša duša. Ona ne razume jezik buke. Tačno je da je ona čuje ali to ipak ne znači i da shvata njeno značenje. Naša duša ne razume reči nastale iz buke, ona jednostavno oseća da nije u skladu sa tim što čuje. Jedan od najvećih nesklada u svim poljima našeg života i nastaje kad govorimo različitim jezikom. Čujemo se ali se ne razumemo. Jedino osećamo da nešto nije kako treba.

PageBreak

Kako provesti deo dana u tišini

A kad god se udaljimo od tih poruka koje izranjaju iz tišine koja obitava u svakom delu našeg bića, u svakom kutku naše duše, upravo tada i osećamo da nešto ipak nije kako treba. Da bismo savladali jezik duše moramo da ovladamo praktikovanjem tišine. Ne strahujmo da ostanemo sami sa sobom, prepustimo se trenutku mira i čujmo glas koji dopire iz svake ćelije našeg bića. Obradujmo ga svojim povratkom i sa radošću krenimo u susret sa sobom. Nema veće nagrade od one koja dolazi sa Izvora naše lične istine. Dajmo sve od sebe da kad god možemo pristupimo ovom miru.

Ovo može da zvuči kao izazov, naročito za nas koji živimo u gradovima, okruženi svim mogućim aparatima, mašinama i senzacijama. Ipak iz ličnog iskustva znam da je za mnoge od nas veći izazov da isključimo svoj mobilni telefon nego da se prepustimo ovom miru koji nas neguje. Napravite mali eksperiment, uradite nekoliko malih stvari koje mnogu da vam donesu mnogo koristi. Započnite svoje jutro mirno, bez uključivanja televizora ili mašine za sudove.

Pripremite se za dan u tišini (znam, ovo ne važi za one čija se deca ili ukućani bude pre njih, ali ako je tako, ustanite vi koji minut ranije i iz tišine uđite u dan). Ili kad svi napuste kuću, uživajte u tišini koji minut. Ako radite u kancelariji sa drugim kolegama, dođite jednom na posao desetak minuta pre ostalih, oslušnite svoj radni prostor i iznenadićete se kako može i drugačije da zvuči. Pripremite se za segmente svog dana, podarite sebi trenutak mira i dozvolite svom unutrašnjem glasu da vas obraduje nekom lepom i radosnom porukom.

A sad slobodno, nastavite da čitate kraj ovog teksta i kad dođete do poslednjeg slova zatvorite oči, udahnite duboko i čujte tanane treptaje daha koji pristiže iz centra vašeg bića. I znajte da to nisam ja, to je vaša - DUŠA.

Siniša Ubović, trener Heal Your Life, www.putpromene.com