Dve sestre, Sara i Ana, obe u poznim godinama, dogovorile su se da prodaju porodičnu kuću i podele novac. Njihova deca nemaju sredstava da je održavaju, niti su naročito zainteresovana, te su našle kupca koji je spreman da im ponudi odgovarajuću svotu novca. Međutim, obe sestre su i dalje veoma takmičarski nastrojene jedna prema drugoj. Na sam dan potpisivanja ugovora, Sara se predomislila i povukla, bez reči objašnjenja. U tom trenutku, ništa joj nije bilo važnije od želje da napakosti rođenoj sestri. Ta želja je najverovatnije nikad neće napustiti. Arhive porodičnih advokata pune su ugovora raskinutih u poslednjem trenutku. Porodične kuće, nameštaj, nakit - sve to može da predstavlja zamenu za lutke i igračke koje su otimale jedna drugoj kao deca. Uspeh u društvu, brak, novac, pa čak i dečije ocene koriste se kao oružje u ovakvom ratu.

Zašto rivalitet među braćom i sestrama nastavlja da živi toliko dugo nakon detinjstva? Zašto su odnosi toliko problematični, kada bi trebalo da smo davno prerasli dečiji bes? Zašto svaki razgovor na tu temu kao da samo čini situaciju lošijom i produbljuje raskol?

Proces stvaranja rivaliteta među decom nam je odavno poznat: borba za roditeljsku pažnju i ljubav, praćena osećajem da je braća i sestre kradu. Ovakva porodična dinamika se često nastavlja i u zrelom dobu i može izazvati žučne rasprave i konflikte. Freud je objasnio da se to dešava jer naše nesvesno ne oseća protok vremena. Dete koje zahteva svoj deo roditeljske ljubavi zauvek ostaje deo naše ličnosti.

"Deca koju roditelji nisu dovoljno uvažavali i podržavali mogu ostati zarobljena u patološkim vezama čitavog života", navodi dečiji psihijatar Sarah Stern. Počinjemo da tražimo uvažavanje koje smo žudeli da vidimo u roditeljskim očima na drugim mestima - kod prijatelja, šefova, partnera. Međutim, sve to je nebitno u poređenju sa očekivanjima koje imamo od braće i sestara.

Boris, umetnik, tražio je od svoje starije sestre Katarine, koja se udala za veoma imućnog čoveka, da mu pozajmi kola za vikend. Umesto da mu pruži pomoć, Katarina ga je napala: Ti si takav gubitnik. Imaš 40 godina i nemaš kola. Njena reakcija ga je šokirala, ali i učinila da se zapita koji scenario iz detinjstva zapravo odigrava? Šta automobil zaista prestavlja? "Naša majka nas je učila potpuno različitim stvarima - Katarina je nalik njoj, učena da ceni važnost imanja, dok je meni dat luksuz da budem; možda je to nešto zbog čega se Katarina i danas ljuti."

Stern objašnjava: "Zamislite da su roditelji kupili svakoj od svoje dve ćerke haljinu. Jedna dobija zlatnu, druga sivu i nije im dozvoljeno da ih razmenjuju. Devojčica sa zlatnom haljinom nasleđuje roditeljski narcizam, dok se druga oseća odbačeno. Obe nose nešto što im uopšte ne pripada, a kroz život će morati da se probijaju u bojama koje su im roditelji dali."

PageBreak

Pozitivni konflikt

U Bibliji, prvo ubistvo je upravo bratoubistvo, kada Kain ubija Avelja zbog ljubomore. Psihoanaliza opisuje Kainovkompleks kao želju starijeg deteta da ubije mlađeg brata ili sestru. Ne treba je poricati, već pokušati da se oslobodimo ove nesvesne želje. Kako to da učinimo?

Čak i iz najbolje namere, roditelji mogu nesvesno da podstaknu ovaj proces. Vođeni željom da deca vole jedno drugo, oni rivalitet doživljavaju kao lični neuspeh. Takođe imaju sklonost da podstiču konflikte i da teraju decu da skrivaju svoja osećanja; "Budi fin prema svojoj maloj sestri. Ti voliš svog brata, zar ne?"

Dečiji psiholog i psihoanalitičar Donald W. Winnicott kaže da je taj obrazac ponašanja pogrešan - važno je prihvatiti da će se deca uvek svađati. „Naravno da svaka majka treba da spreči svog dvogodišnjeg sina u nameri da lupi novorođenče po glavi, ali ne bi trebalo da brine zbog postojanja destruktivnih i agresivnih tendencija". Omogućavajući detetu da doživi pun spektar emocija, roditelji mu pomažu da razvije osećaj odgovornosti. Odgovornost prema sopstvenim osećanjima je osnova emotivnog zdravlja.

Ponekad roditelji nesvesno "hrane" rivalitet između braće i sestara, nastavljajući tako nerešene konflikte iz svoje primarne porodice. Lazar (16), sukobio se sa svojim ocem nakon što mu je ovaj prigovorio zbog svađe sa starijim bratom. "Naš otac nije u kontaktu sa svojom sestrom preko 15 godina", navodi Lazar. "Ne zna čak ni da li je živa. Da li je to primer koji bi trebalo da sledim?" Neki roditelji se vode devizom zavadi pa vladaj, namerno izazivajući sukobe među decom, kako bi ih lakše kontrolisali.

Rivalitet među braćom i sestrama ima mnogo lica, kaže psiholog Maryse Vaillant. Mi prepoznajemo sebe ali i sopstvenu izobličenu sliku u braći i sestrama. Šta se događa ako kao odrasli odlučimo da prevaziđemo bes? "Kako bismo stvarno razgovarali, moramo da prevaziđemo detinjstvo, inače će naše veze uvek biti u korenu detinjaste. Ako želite da imate stvarnu vezu sa bratom ili sestrom, morate da prevaziđete potrebu da budete prvi, jedini i najvažniji, morate da prihvatite da i oni postoje. Možda je teško, ali kada jednom uspete, nagrada je neprocenjiva."

Da bi došle do ove tačke, ove osobe moraju da žele pomirenje, ali moraju da ga žele u istom trenutku. Ukoliko pokušavate da vodite dijalog u trenutku kada druga osoba nije spremna, bilo kakvo pomirenje da postignete zapravo će biti prividno i izazvati još veći raskol među vama. Utvrđivanje prave distance među braćom i sestrama može biti teško. Prihvatanje sopstvene ljubomore, bez zahteva da to učini i druga strana, je prvi korak. Odnosi među braćom i sestrama su po prirodi duboko ambivalentni, vođeni ljubavlju i mržnjom. Prepoznavanje i prihvatanje ove dihotomije je znak zrelosti. To vam omogućava da stvorite distancu i pronađete put ka mirnom porodičnom životu.