Tokom odrastanaj ljubav, međusobno razumevanje i igra roditelje i deteta značajno doprinosi emotivnom i mentalnom razvoju dece, ali i podstiče odnos roditelj-dete. Ali šta kada nastupi period bez topline i radosti, već kod roditelja dolazi do nervoze i pojave besa? Naučnici ističu da postoji stanje roditeljskogsagorevanja kada nivo hormona kortizola (hormona stresa) skoči iznad prihvatljivog nivoa. Najčešće problem sa sagorevanjem imaju roditelji perfekcionisti koji sve žele da urade savršeno, a kada situacija izmakne kontroli jer je neke stvari nemoguće postići, dolazi do pojačanog stresa i sagorevanja.

Roditeljsko sagorevanje se dešava mnogim roditeljima, a evo kako ga prepoznati:

1. Beskrajan umor koji ne prolazi danima i mesecima

Zaista je fizički teško roditeljima da budu u blizini deteta. Moraju se prisiliti da se igraju sa bebom, paze na nju ili čak samo razgovaraju. Sama pomisao na potrebu odlaska u jaslice ili prilaska detetu izaziva nervozu. Važno je napraviti razliku između depresije i roditeljskog sagorevanja. Najčešća razlika je što "sagorevanje" i stres roditelji ne doživljavaju u drugim oblastima života, poslu, hobijima, odnosu sa prijateljima, već samo dolazi do teškoća u roditeljstvu.

2. Emocionalna isključenost

To je trenutak kada su roditelji hladni, teško ispoljavaju emocije topline, već su konstantno nevozni i napeti.

3. Obezvređivanje partnera i sebe

Jedan od pokazatelja roditeljskog sagorevanaj jeste i pojava svađa među partnerima, najčešće se vodi rasprava o tome ko detetu pruža više vremena, pažnje, pa i materijalnog. Podsvesno, ovo im je potrebno da potvrde sopstveni značaj u pozadini izuzetno niskog samopoštovanja. Ali u stvarnosti se ispostavlja da oni samo pojačavaju osećaj krivice.

Kako sagorevanje roditelja utiče na razvoj deteta?

Hladnoća roditelja, nervoza i nemogućnost normalne komunikacije negativno utiču na dete, posebno kada je ono još malo. Deci su potrebna osećanja poput ljubavi, sigurnosti i puno toplih emocija. Deca čiji su roditelji često bili pod "sagorevanjem", uglavnom odrastaju u nesigurne osobe sa niskim samopouzdanjem, zatvoreni su i teško ostvaruju kvalitetne odnose.

Deca ne mogu ništa da učine kako bi promenila roditeljsko ponašanje, pa najčešće se i sama udaljavaju od roditelja i beže od njih foksuirajući se, najčešće previše na druge na druge stvari kao vid "bežanja", kao što su preterana konzumacija hrane, video igrice, učestalo korišćenje društvenih mreže...

Suočavanje sa sagorevanjem roditelja

Jedini način da roditelji spreče sagorevanje jeste da smanje stres. Ostavite sudove, kućne poslove, zadatke koje nisu hitni i trudite se da se zabvljate sa detetom. Igrajte se zajedno, crtajte, čitajnteknjigu, gledajte filmove... Odvojite vreme za sebe! Posvetite sebi najmanje sat vremena dnevno. Priuštite sebi zadovoljstvo, bavite se hobijima, družite se sa prijateljima, radite stavri koje volite i koje vas opuštaju. Takođe, ne morate se vi igrati sa detetom bez prestanka, već pustite kada vam je potreban odmor da se i samo zabavlja, da razvija maštu i kreativnost...

Ukoliko se roditeljsko sagorevanje često dešava, preporuka je da potražite savet stručnog lica u vidu psihologa i psihoterapeuta koji vam mogu dati korisne alate kako da se opustite i prevaziđete problem.

Izvor: Sensa