Koliko ste se puta zatekli kako zurite u jednu tačku? Um nekuda odluta i ceo svet na trenutak stane. Nismo ni svesni da mozak obrađuje određene podatke, samo znamo da se posle osećamo neobjašnjivo svežije, bolje. Pojednostavljeno, na sličan način deluje Brainspotting (BSP), alternativna vrsta psihoterapije u kojoj se koriste tačke u vidnom polju kako bi nam pomogle u identifikovanju, obrađivanju i isceljenju trauma. Brejnspoting se temelji na stavu da traume mogu da se „zaglave” u telu, preciznije, u subkortikalnom delu mozga − u području odgovornom za kretanje, svest, emocije i učenje – što može da dovede do fizičkih i mentalnih bolesti. Veruje se da se sećanje na određeni traumatični događaj brejnspotingom „resetuje” u telu i mozgu, jer ta metoda koristi našu prirodnu sposobnost samoskeniranja i samoisceljenja tela. S obzirom na to da je metoda relativno nova, na našim prostorima se praktikanti mogu nabrojati na prste jedne ruke, a jedna od njih je Dubravka Fazlić, terapeutska savetnica i kouč, kod koje sam dogovorila svoju prvu terapiju brejnspotinga putem Zoom-a. Nisam imala apsolutno nikakvu ideju o tome šta mogu da očekujem, jedino sam želela da se oslobodim negativnih emocija vezanih za nedavni događaj koji je u meni pobudio emocije razočaranja i tuge, piše Magda Dežđek u avgustovskom broju magazina Sensa.

U šta gledamo?

Moja seansa je počela razgovorom u kome smo kratko popričale o onome što mi je bilo na umu i čega sam želela da se oslobodim. Kod ove metode mi se odmah svidelo što nema potrebe za dugim razgovorima kao u tradicionalnoj psihoterapiji. Terapeutkinja je zatim sporo pomerala metalni štapić levo-desno i gore–dole kako bi mi pomogla da identifikujem tačku u vidnom polju koja je u meni budila teške emocije. „Kada se na ovaj način stimuliše određena tačka u mozgu, čini se da subkortikalni deo
mozga refleksno signalizuje terapeutu da je izvor problema pronađen, i to putem raznih somatskih signala, poput klijentovog trzanja oka ili grickanja usne”, objašnjava Fazlić.

„Kada nam se dogodilo neko traumatsko iskustvo, mi smo u nešto gledali. BSP-om otkrivamo tačke u koje se naše oči zagledaju, a one otkrivaju duboko pohranjene emocije, senzacije, telesna stanja… − i lepa i ružna. BSP nam omogućava da pristupimo i tim iskustvima i dopustimo telu da ih na prirodan način oseti kako nas više ne bi uznemiravala.”

Kako se njen metalni štapić pomerao, u jednoj tački sam osetila težinu u grudima. Tačka je detektovana i posao je mogao da počne. Sa terapeutkinjom sam mogla da podelim koliko sam htela. Ona je samo povremeno proveravala kako sam, pitajući koju emociju u kom delu tela osećam. Nakon sat i po zurenja u vrh metalnog štapića, tokom kojih sam proživljavala ceo spektar emocija, bila sam fizički i emocionalno iznurena. 

Ako vas je spomen na metalni štapić podsetio na EMDR (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) terapiju, odnosno wingwave metodu, niste daleko. Dr Dejvid Grand, osnivač EMDR-a, primetio je da se njegovi klijenti tokom tretmana zagledaju u jednu tačku i da u tom trenutku uđu dublje u sebe nego pre – i tako se 2003. godine rodio brejnspoting. Iako su istraživanja o brejnspotingu i dalje oskudna, jedno objavljeno 2017. u stručnom časopisu Mediterranean Journal of Clinical Psychology

pokazalo je da je ta metoda efikasnija od EMDR-a ili CBT-a − i da su pacijenti nastavili bolje da se osećaju čak i nakon završetka lečenja. Drugim rečima, rezultati BSP terapije traju znatno duže od sličnih tretmana u kojima se pokazalo da se simptomi vraćaju nakon šest meseci.

Moju drugu seansu brejnspotinga odlučile smo da baziramo na okidaču koji se pojavio u prvoj seansi i naoko nije imao veze sa početnim problemom. Bila sam svesna svojih „trauma” iz detinjstva, manjka samopouzdanja, strahova i nesigurnog tipa privrženosti. Znala sam da identifikujem tačna sećanja koja su mi ostavila neke prilično duboke emocionalne rane. Racionalno sam sebi sve to objasnila, pa nisam očekivala da ću i tri decenije kasnije da otkrijem da je ono malo dete u meni i dalje ranjeno. Ali brejnspoting je ušao duboko u mene, otkrio je rane koje su još bile otvorene i nisu potpuno zacelile, a očigledno je trebalo još da ih obrađujem, ali na nekom drugom nivou.

„Cilj BSPa jeste da se zaobiđe svesno neokortikalno razmišljanje kako bi se pristupilo dubljim, subkortikalnim emocionalnim i telesnim delovima mozga”, tumači terapeutkinja.

Promena emotivne reakcije

Nakon svake sledeće seanse brejnspotinga postajala sam svesnija kako se teskoba i stres manifestuju u mom telu. Osećala sam se svesnije, mirnije i uzemljenije. Uspela sam ponovo da obradim neka nezaceljena sećanja iz detinjstva, gledajući ih iz perspektive odrasle osobe. Mogla sam da objasnim sebi zašto se nešto dogodilo i da to zapravo nije imalo nikakve veze sa mnom nego sa njima. Kao rezultat toga promenio se moj osećaj vezan za to sećanje. Nisam zaboravila taj događaj, niti kako sam se tada osećala, ali to osećanje je izgubilo moć nada mnom. Prestalo je da kontroliše osobu kakva sam danas. Iako sam otpre poznavala Dubravku, kroz posao smo razvile i prijateljstvo, osećala sam se izuzetno povezano sa njom i zahvalnom na njenoj podršci bez osuđivanja. To što sam imala nekoga ko mi se pridružio na mom nepredvidivom toboganu emocija bilo je važan deo mog ozdravljenja. Suočivši se sa problemom koji me trenutno mučio, uspela sam da otpustim negativne emocije recentnog događaja, ali i da iscelim događaj iz prošlosti koji je uticao na moje samopouzdanje. Osećala sam se lakše. I dalje mi je neverovatno da je za to samo trebalo da pogledam u jednu tačku.

Izvor: Sensa