Poslednjih nekoliko godina se toliko brzo dešavaju velike promene na svim nivoima, da se sve više grčevito držimo za uloge, koje nam daju bar neki osećaj sigurnosti i stabilnosti. Osim logičnog pitanja, šta dalje, sve češće se postavlja jedno mnogo dublje pitanje: „Ko smo kada nismo deo sistema, kada nismo više naša pozicija, kada smo ostali bez statusa i kada se ne krijemo iza uloga? Ko smo kada ne pripadamo nigde, ko smo onda?“ Ovo je pitanje promene identiteta i ova tema postaje sve aktuelnija. Sve što kažete posle rečenice „Ja sam...“ - deo je vašeg identiteta.

Nekada je postajao hronološki red uloga koji je davao osećaj pripadnosti i jasnog identiteta. Prvo si bila đak, pa studentkinja, pa zaposlena, pa roditelj, dok danas imamo decu koja su sve, samo ne deca, imamo odrasle koji su večiti studenti, penzionere koji rade dva posla i zaposlene koji ne izlaze iz kuće i žive virtuelne živote. Brišu se jasne granice i sve više ljudi pati zbog krize identiteta. Izgubili smo neprekidnost postojanja u vremenu i prostoru i to ljudima otežava da definišu ko su. Navikli smo da nam neko drugi kaže ko treba da budemo, a zapravo došlo je vreme da sami to definišemo.
Identitet je osobina celovitosti i postojanosti ličnosti uprkos promenama u njoj i oko nje. Prema Eriksonu, pojedinac koji je stekao osećaj ličnog identiteta ima doživljaj kontinuiteta između onoga što je bio nekada, što je danas, kao i onoga što zamišlja da će tek biti.

4 razloga zbog kojih dolazi do promene identiteta

1. Imali ste identitet , koji vam je oduzet.
Bili ste deo velikog sistema u kom ste odrasli, međutim sistem se raspao, a vi ostali lojalni i neprilagođeni. Bili ste deo sportskog tima, ali zbog povrede, morali ste da napustite svoj tim.

2. Želite identitet koji ne možete da ostvarite.
Ceo život želite da budete pilot, ali zbog lošeg vida ne dobijate dozvolu za let. Želite da budete majka, ali vaše zdravstveno stanje vam to ne dozvoljava. U ovim situacijama, jedini izlaz je zamena primarnog izbora, alternativnim opcijama realizacije tog identiteta.

3. Nekada ste izabrali za sebe identitet u kom sebe više ne vidite.
Mislili ste da želite da budete doktor, diplomirali i radili, a onda ste shvatili da niste za taj poziv, jer niste u stanju da se nosite sa ljudskom patnjom. Ceo život ste se spremali da nastavite porodični posao, ali ste shvatili da dugoročno ne vidite sebe u toj priči.

4.Kada je vaš identitet za vas izabrao neko drugi - roditelji, treneri, poslodavci...
Svi znamo koliko često deca završavaju fakultete i stiču profesije, koje su im predodređene izborom roditelja.

Čemu nam služe uloge i identiteti?

Važno je da razumemo da identitete kreiramo sa ciljem da nas štite, da nam pružaju osećaj pripadnosti , a samim tim i sigurnosti. Svaki identitet svesno ili nesvesno kreiran, u nekom periodu života nam je služio i u zavisnosti od životne faze i okolnosti, fokus našeg ličnog identiteta može biti drugačiji.

Lično imala sam priliku da budem u mnogim, jako različitim ulogama. Počevši od asistenta do regionalnog direktora, postala sam majka i domaćica, bila nezaposlena i postala preduzetnica. Bila sam supruga bankara, preduzetnika, suosnivač radionice hrane i sve to u braku sa istim čovekom. Znam kako izgleda voziti se na jahtama, imati vozače i kućne pomoćnice, ali isto tako znam kako izgleda staviti sve na kocku i početi od nule.
Upravo zato iz perspektive svih tih uloga, danas mogu da kažem, niko ne zna šta mu život nosi, ali znam da ne možemo ceo život grčevito se držati samo jednog dela svoje ličnosti. Ne možemo zadržiti isti identitet, a nastaviti da se razvijamo i rastemo.

Ceo život zvali su me „mala“, bila sam jedina devojčica u porodici i logično da je ta definicija vremenom postala deo mog identiteta. Ta mala me je dugo godina štitila i davala osećaj sigurnosti. Dok nisam shvatila da sam je prerasla. Kad sam počela da gradim karijeru shvatila sam da me taj identitet ozbiljno koči da pravim iskorake, jer sam verovala da uvek neko drugi bolje zna šta je dobro za mene. To me je držalo u zoni komfora, dok nisam rešila da odrastem i počnem da više verujem sebi i svojoj proceni situacije. Kada sam postala majka tek sam onda upoznala delove sebe za koje nisam znala ni da postoje. U toj ulozi sam se rastvorila, dok jednog dana nisam shvatila da imam previše ciljeva, ideja i ambicija da bih stala na tome. Nisam znala šta dalje, ali sam krenula u potragu za novim delovima, koji su mi nedostajali da upotpunim slagalicu nove slike SEBE.

Kreiranje novog identiteta

Svaki period života zahteva aktivaciju nekog novog dela nas, razvoj novog identiteta. Kreiranje novog identiteta povlači za sobom razvoj novih znanja i veština, kako bi mogli da se uskladimo sa njim na svim nivoima. To je divna stvar jer to znači da možemo da biramo ko želimo da budemo u svakom trenutku života. Nije uvek tako bilo. Nekada smo bili zatočenici svog porekla, prezimena ili profesije. Stotinama godina su se žene borile i umirale za pravo da budu šta one žele. Zato verujem da mi nemamo pravo to da podrazumevamo, već trebamo tu moć da osvestimo i priglimo. Danas možemo da menjamo zemlje, profesije, brakove, možemo bukvalno da kreiramo novi identitet i da se ne zaustavimo na tome.
• Koje delova sebe si sakrila, jer nisi znala da smeš da ih poseduješ?
• Koliko uloga nisi prihvatila, jer nisi verovala da to možeš?
• Koliko puta si odustali od prilika, jer si se bojala da ćeš morati da biraš porodica ili karijera?

Lepa vest je da ne moraš da se odrekneš ni jednog dela sebe, već treba sve te delove da prepoznaš, prihvatiš i poseduješ. Da znaš da ih dozoveš onda kada mogu da ti pomognu da se osetiš jače, nežnije, iskrenije. U svakoj od nas postoji moć da u bitnom trenutku donesemo odluku da MI budemo drugačije.
• Više nije bitno odakle dolaziš, već gde želiš da stigneš.
• Ne definiše te to čija si, već ko si i šta nosiš duboko u sebi.

Izvor: Sensa/Elena Srzentić Frleta, magistar socioloških nauka, transformacioni coach i autor coaching programa za žene