Postoji verovanje da ono što dajemo i delimo, da će nam se to vratiti. Velikodušnost je dar, blagoslov, i ne odnosi se samo na materijalne stvari. Velikodušnost je kada nekome pomognete, zagrlite ga kada je potrebno, uputite lepše reči, pokažete da je u vašem srcu... Osoba je velikodušna kada je spremna da usreći druge ljude, kada se zaista iskreno trudi da to učini. Tada se stvaraju krugovi sreće i radosti, poverenja i ljubavi. Baš o tome govori i jedna divna priča koju smo pronašli na blogu poznatog pisca Paula Koelja:

"Seljak je snažno pokucao na vrata manastira. Kada je vratar otvorio vrata, seljak mu je pružio veličanstveni grozd.

"Dragi brate vrataru, ovo je najlepše grožđe koje se proizvodi u mom vinogradu. I dolazim ovde da vam ih poklonim", rekao je farmer.

"Hvala vam. Odmah ću ih odneti igumanu, koji će se obradovati vašoj ponudi", radosno je rekao vratar.

"Ne. Doneo sam grožđe tebi", rekao je farmer.

"Za mene?" Vratar je pocrveneo jer je smatrao da ne zaslužuje tako lep dar prirode.

"Da!" farmer je insistirao: "Zato što kad god pokucam na ova vrata, ti ih otvoriš. Kad god mi je bila potrebna tvoja pomoć zbog žetve koju je uništila suša, dao si mi parče hleba i čašu vina. Želim da vam ovaj grozd donese malo ljubavi sunca, lepote kiše i Božijeg čuda, jer je On učinio da tako lepo raste."

Vratar je stavio grozd ispred sebe i proveo jutro diveći mu se. Kako je grozd zaista bio divan, odlučio je da ga pokloni igumanu, koji ga je uvek podsticao mudrim rečima.

Iguman se veoma obradovao grožđu, ali se seti da u manastiru ima brata koji je bio bolestan i pomisli: "Daću mu grozd. Ko zna, to bi moglo doneti radost u njegov život."

I tako je i učinio. Međutim, grožđe nije dugo ostalo kod bolesnog brata, jer je pomislio: "Brat kuvar se toliko dugo brine o meni, hrani me najboljim što postoji. Siguran sam da će to ceniti."

Kada mu je brat kuvar doneo obrok u vreme ručka, dao mu je grožđe.

"Tvoje je", reče bolesni brat, "pošto si uvek u kontaktu sa plodovima koje priroda nudi; znaćete šta da radite sa ovim Božjim delom".

Brat kuvar je bio očaran lepotom grozda. Tako savršeni, pomisli on, da nema nikog boljeg da ih ceni kao brata koji je čuvao vrednosti u manastiru i mngoi su ga videli kao svetog čoveka; on bi umeo da ceni čudo prirode.

Brat je, pak, najmlađem iskušeniku poklonio grožđe, kako bi shvatio da se Božije delo nalazi u najsitnijim detaljima stvaranja.

Kada ga je iskušenik primio, srce mu se ispunilo slavom Gospodnjom, jer nikada nije video tako lep grozd. U istom trenutku se setio prvog puta kada je došao u manastir i osobe koja mu je otvorila vrata; upravo ovaj gest mu je omogućio da bude u toj zajednici ljudi koji su danas znali da cene čuda.

Pre nego što je pala noć, odneo je grozd bratu vrataru.

"Jedite i uživajte", rekao je. "Zato što većinu vremena provodite ovde sami i ovo grožđe će vas veoma usrećiti."

Vratar je shvatio da je dar zaista suđen da bude s njim, pa je uživao u svakom grožđu te grozdove i zaspao srećan.

Krug je bio zatvoren krugom sreće i radosti, koji se uvek prostire oko velikodušnih ljudi."

Izvor: Sensa