Emocionalna disregulacija odnosi se na lošu sposobnost upravljanja i kontroleemocija, kao i na neuobičajen emocionalne reakcije u određenim situacijama. Može se odnositi na širok spektar emocija, uključujući tugu, bes, razdražljivost i frustraciju.

Iako se emocionalna disregulacija obično smatra problemom iz detinjstva koji se obično rešava kada dete nauči pravilne veštine i strategije emocionalne regulacije, emocionalna disregulacija može se nastaviti i u odraslom dobu.

Emocionalna disregulacija može otežati svakodnevno funkcionisanje u životu, uključujući probleme u kreiranju kvalitetnih međuljudskih odnosa, probleme sa školskim uspehom i nemogućnost efikasnog funkcionisanja na poslu. 

Postoji više uzroka za ovo stanje, međutim, postoji jedan koji je dosledno prihvaćen u istraživačkoj literaturi, a to je psihološka trauma koja je nastala u detinjstvu.

Emocionalna disregulacija može biti povezana i uzrokovana drugim emocionalnim poremećajima kao što su poremećaj hiperaktivnosti sa deficitom pažnje (ADHD), bipolarni poremećaj, autizam, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaj regulacije raspoloženje i određeni oblici zavisnosti.

Koji su simptomi emocionalne disregulacije:

Generalno, emocionalna disregulacija podrazumeva preterano intenzivne emocije u poređenju sa situacijom koja ih je pokrenula. To može značiti da ne možete da se smirite, izbegnete teške emocije ili često usredsrešujete svoju pažnju na negativno. Većina ljudi sa emocionalnom disregulacijom takođe se ponaša impulsivno kada su njihove emocije (strah, tuga ili bes) van kontrole.

Evo nekoliko primera kako izgleda kada neko doživljava emocionalnu disregulaciju.

Vaš romantični partner otkazuje planove i vi to shvatate kao znak da je prestao da vas voli. Provodite veče u suzama i osežate se napušeno. 

Na šalteru banke vam govore da vam ne mogu pomoći u određenoj transakciji i da se morati vratiti sutra. Imate napad besa, vičete na sagovornika i postajete agresivni.

Emocionalna disregulacija takođe može značiti da imate problema sa prepoznavanjem emocija koje doživljavate kada se uznemirite. To može značiti da se osećate zbunjeno svojim emocijama, osećate krivicu zbog emocija koje su se pojavile ili ste preplavljeni svojim emocijama do te mere da ne možete donositi odluke ili upravljati svojim ponašanjem.

Ukoliko kod sebe primećujete česte simptome emocionalne disregulacije, važno je da pomoć potražite isključivo kod stručnog psihologa i psihoterapeuta koji će vam kroz određenu terapiju pomoći da se upoznate sa svojim emocijama i naučite kako da ih kanališete i usmeravate na pravi način, kao i kako reagovati u skladu sa naletom osređenih osećanja. Najčešće se u ovom slučaju primenjuje terapija dijalektičkog ponašanja, odnosno dijalektička bihejvioralna psihoterapija.

Izvor: Sensa