Komunikacijski Big beng je obećavao proterivanje usamljenosti iz naših života. Da li se to dogodilo? Mišljenja i iskustva su vrlo raznolika. Svi oni mrzovoljni prigovori kako je on line upoznavanje nerealno i patetično, ne vode nikuda jer jedna od osnovnih ljudskih potreba jeste da budemo prihvaćeni i voljeni i iskoristićemo svaku mogućnost da to toga dođemo.

Ljudska priroda od pećine do danas se nije mnogo promenila, osim što su sada, a to je paradoksalno, mogućnosti izbora šire nego ikad ali su i razočaranja mnogobrojnija. Učestvujemo u internet komunikaciji kao na nekom džinovskom kastingu gde nam se vrti u glavi od ponude, ali ogroman procenat ljudi i dalje, kad ugasi monitor, ostaje usamljen i gladan bliskosti. Kvantitet ne osigurava uvek i kvalitet. Psiholozi kažu - istovremeno smo i društveniji i izbirljiviji i zatvoreniji, pa bezbrojne mogućnosti za kontakte na internetu više govore o usamljenosti nego o slobodi. Kažu i da kakvi smo u životu, takvi smo i on line.

Za neke, internet služi razonodi u dosadnoj ili poslom zatrpanoj svakodnevici, drugi beže od samoće u virtuelni svet ne nalazeći ni tamo lekove za svoje komplekse, treći se bacaju u potragu za partnerom kao na ozbiljan poslovni projekat... Baš kao i u pravom životu. Oni koji su uz pomoć interneta našli partnera ili ljubav, ističu prednosti, oni prevareni i razočarani navode samo nedostatke. Jedno je sigurno: internet je ista ona stara provodadžika koja nas dovodi u vezu, a da li će ona biti uspešna, opet zavisi samo od nas.

Američki psiholog Džon Saler u svojoj knjizi The Psyhology of Cyberspace piše i o fenomenu "sajber romansi": "U 'pravoj' ljubavi upoznajemo nekoga na zabavi, poslu, fakultetu, preko prijatelja, na odmoru... Pažnju će nam privući neka spoljna manifestacija: osmeh, glas, oči, pokreti... O toj osobi ne znamo još uvek ništa ali osećamo fizičku privlačnost a na osnovu nje, naša mašta, vođena našim željama, 'kreira' ličnost koja nam se dopada.

Mašta je neizostavni faktor svake ljubavi. Mi se ne zaljubljujemo u realnu osobu već u svoju zamisao kakva je ta osoba. Kod upoznavanja u virtuelnom svetu, razlika je samo u tome što će nam maštu zagolicati 'ličnost' te osobe: elokventnost, znanje, životni stavovi, duhovitost - dakle, ovog puta - unutrašnji svet te osobe, a na osnovu toga, opet zamišljamo sliku. Često se dopisujemo sa više 'odgovarajućih' osoba koje nam privuku pažnju, da bismo se odlučili za jednu ili nijednu. Zašto i kako?

Baš kao i u "pravoj" ljubavi, na osnovu nečeg nedefinisanog što spada u sferu srca a ne uma. Internet je samo medij koji nas spaja a sve ostalo zavisi od nas, kao i uvek, i zato ne vidim u čemu je razlika između realnog i virtuelnog života. Sigurnost i određena anonimnost koju obezbeđuje internet nam pruža slobodu izricanja misli i osećanja lakše nego što to umemo oči u oči. Prigovori da internet širom otvara vrata lažnom predstavljanju su ispravni - ali koliko puta smo to doživeli i u realnom životu? Koliko često smo, zato što smo bili zaslepljeni hormonima, očaravajućim smeškom, lepim telom i poljupcem, namerno zaboravili da postavimo prava pitanja, a kad dođe vreme za dublje povezivanje, za mnoge je već kasno."

PageBreak

Mašta je osnova zaljubljenosti

Na kraju krajeva, nije li naš cilj da otkrijemo kakva se osoba nalazi iza prekrasnih očiju ili privlačne figure? Zar nije karakter osobe, njeni stavovi, interesovanja, tem- perament, znanje, senzibilnost ono što nastojimo da pronađemo u partneru i da uskladimo sa našim sopstvenim? Vrlo često, ono fizičko što nas je privuklo postaje nevažno kad otkrijemo da nismo "srodne duše". S druge strane, ako odgovaramo jedno drugom intelektualno i emotivno, fizički izgled postaje manje važan. Iskustvo 26-godišnje Irene to nabolje opisuje: "Kada je počeo da mi piše u chat room, tražila sam fotografiju. Nikako nije bio moj tip i da smo se sreli uživo odmah bih ga otkačila. Ali je on bio uporan. Zaintrigirala me je njegova inteligencija, zasmejavao me je. Kao da je naslućivao kada mi je teško i uvek je bio tu, sa pravim rečima i savetima. Postepeno sam otkrivala koliko imamo sličnosti. Posle tri meseca sam pristala na sastanak. Sada smo u divnoj vezi već dve godine i često se smejemo pričajući o našem upoznavanju."

Ogromna popularnost fejsbuka dovela je do novog fenomena - takozvanih fejsbuk kombinacija. Radoznalost i intriga, nezadovoljstvo ili usamljenost, dovode do veza koje često počinju sasvim bezazleno i neočekivano. Otvorili smo profil prateći trendove, bez ikakve druge namere osim da se malo igramo. Prvi prijatelji su nam oni koje poznajemo i lično a zatim se mreža polako i širi. Primećujemo zanimljive osobe ili oni nas, šaljemo pozive za prijateljstvo i u kratkom roku, na svom profilu imamo 300 ili 500 "prijatelja". Postepeno se neki od njih izdvajaju iz tog mnoštva načinom na koji se predstavljaju: statusima, fotografijama, komentarima. Upravo po tome se fejsbuk razlikuje od ostalih načina upoznavanja preko interneta, kao odskočna daska za ljubav.

Za razliku od dvosmerne komunikacije na sajtovima, ovde "pratite" osobu koja vas zanima na više nivoa - ne samo kroz njen odnos prema vama, već i kroz ono što "objavljuje" kao i kroz njene komentare ispod tuđih objava. Na taj način, ljudi stiču sliku jedni o drugima a površan kontakt veoma često prelazi u simpatiju, zainteresovanost, poruke u inboksu, dopisivanje, razvijanje bliskosti i - potrebu da sa tom osobom budete stalno u kontaktu. Ispod celom svetu vidljive slike kojom sebe predstavljate, rađa se i razvija posebna golicava veza koja unosi u vaš život zadovoljstvo i uzbuđenje koje se može razviti i u zavisnost od te svakodnevne slatke doze serotonina. Postavljate pesme i rečenice koje imaju značenje samo za vas dvoje i uzdrhtalo čekate odgovor, jedan jedini koji je između svih ostalih važan.

Mnogi ljudi u "ozbiljnim godinama" počinju da se ponašaju kao tinejdžeri. U kraćoj anonimnoj anketi koju sam sprovela među FB prijateljima, čula sam za mnoge slične priče. Osobe kojima nikada ne bi palo na pamet da se uključe na neki sajt za upoznavanje, ljudi koji su u braku ili su do nedavno imali prezriv odnos prema ovakvim vezama, govore da ne znaju šta ih je snašlo. Priča cesto počinje bezazleno, ljubaznim odgovorom na pisamce u inboksu a često izraste ili u ljubav ili u dramu. Ovakva komunikacija je privlačna stidljivim ljudima koji ne umeju da ostave dobar utisak u prvim živim kontaktima ali i onim opreznim osobama, jer kada vidimo da neko objavljuje svoje fotografije i ćaska sa prijateljima, to nam uliva poverenje da se ne radi o fantomu ili prevarantu.

Znam nekoliko osoba čiji se brak ili ozbiljna veza "začela" na ovaj način, ali i mnogo onih kojima su ovakve veze unele potpunu promenu u život. Mnogi sa zanosom govore o neverovatnoj, skoro mističnoj sličnosti i "poklapanju misli". "Skoro dve godine uživam u čaroliji sa jednim muškarcem. Nikada nisam ni sanjala da ću to doživeti u ovim poznijim godinama. Oboje smo u braku, imamo decu, živimo na 400 km udaljenosti. Nikada se nije postavljalo pitanje razvoda. Sreli smo se samo dva puta i oba puta platonski ali oboje znamo da smo srodne duše. Dovoljno nam je to što imamo - ta slast i radost koju osećamo dok razgovaramo telefonom, šaljemo tople poruke, u inboksu razmenjujemo podršku i znake ljubavi. Sve mi to ulepšava dane, daje energiju i greje srce. Ne mislim da moj brak, koji je odavno cimerski, trpi zbog toga što sam sada ispunjena i srećna. Ne kajem se. Mislim da svako ima pravo na sreću, ako nikoga ne povređuje time", kaže jedna moja sagovornica.PageBreak

Opasnost preterane idealizacije

Ovakve nerealizovane virtuelne ljubavi ipak mogu da unesu veliku konfuziju u život jer se često iskusnim pametnim ljudima događa preterana idealizacija a svakodnevne "doze" zadovoljstva koju pruža takva komunikacija mogu da nas učine toliko srećnim i euforičnim da počnemo da zanemarujemo stvarni svet.

"Fizički kontakt je jedna od bazičnih ljudskih potreba", kaže psihoterapeut Ljubica Tomić. "Ako internet ostvari svoju ulogu kao posrednik, tome nema nikakvog prigovora. Međutim, ako jedan od takvih sajber partnera izbegava pravo upoznavanje, a takvih primera ima mnogo, patnja i uskraćenost mogu biti isti pa i veći nego kod parova u realnom životu, jer je bol dvostruka: niti možete da utolite svoju fizičku potrebu niti imate prilike da u direktnom kontaktu pokušate da shvatite tu osobu.

Takvi ljudi najčešće žive u mašti, idealizujući svog partnera i svoju vezu a mnogo truda ulažu da sebe predstave drugačijim nego što jesu i zato izbegavaju direktan kontakt i zadovoljavaju se tom never ending story. Pre više godina skovan je i izraz "zavisnici od virtuelne ljubavi". Ako vam se dogodi da se preko društvene mreže vežete za takvu osobu, odvezivanje može biti dug i bolan proces. Jedna nedovršena priča koja je živela hraneći se maštom i ljubavnom žudnjom (bilo zbog toga što osobe žive suviše daleko ili zato što jedan od njih izbegava kontakt), to ostaje kao ožiljak na našoj duši i boli kao trn u peti."

"Živimo u udaljenim gradovima, ali ja verujem da to ne bi bila prepreka da se ponekad vidimo da sam kod njega osetila istu potrebu. Ne mogu da ga razumem. Godinu dana se dopisujemo, piše za mene najlepše stihove, u svemu što objavi prepoznajem poruke koje mi upućuje, ali kad god predložim viđenje, on se povuče - kao da me kažnjava. A kad i ja krenem da ga ignorišem, iz njega se izlije bujica nežnosti koja me sasvim opije i ne mogu da se oduprem. Često mislim da sam postala prava zavisnica od te veze iako nikada za svojih 44 godina nisam mogla da zamislim da će mi se nešto ovakvo desiti", piše Vera. Miloš je u braku i održava šestomesečnu strastvenu ljubavnu vezu koja je počela na fejsu. Po njegovim rečima, bliskost koju imaju je čak jača na duhovnom i intelektualnom planu nego na seksualnom. Videli su se tri puta.

"Ako ujutru ne zateknem njeno pisamce u inboksu, ceo dan sam razdražljiv. Taj svakodnevni konkakt mi je prosto neophodan. Pratim šta objavljuje, komentariše, ko nju lajkuje, i često sam ljubomoran jer je ona slobodna žena, ali ne mogu više bez toga. Ne smem da razmišljam šta ću kada ona nađe nekog novog." "PROBAJ", ŠAPUĆE SRCE Fejsbuk je idealan medij za rađanje ljubavi, kažu psiholozi, ali i za bujanje ljubomore.

"Zavisnici" najbolje znaju kako se osećaju kad vide da je njihov partner "prisutan" a ne odgovara na poruku ili poklanja sumnjivu pažnju drugim osobama. Proučavaju se njihovi komentari, novi prijatelji na listi, analizira se sve što se objavi, traže se znači neverstva ili hlađenja. Muke često nastaju tek posle "raskida". Fejsbuk "kombinacija" je kao afera na radnom mestu (bez obzira ko je koga ostavio) - bivša ljubav ti je stalno pred očima, sve te na njega podseća, a pokušaj da se boravak na fejsu smanji dovodi do pravih apstinencijalnih kriza. Niko nikada neće moći da definiše ljubav niti da naučno objasni zašto nam je jedna određena osoba postala centar sveta. Iako hladno, tehničko pomagalo, internet je i izvor tajanstvenosti, misterije i uzbuđenja, ali njega ne možemo kriviti za pogrešne odluke i neispunjene nade.

Ako se zaljubimo jedne tople letnje noći na obali mora pa se ta ljubav pokaže kao zabluda, zar ćemo kriviti morske talase za to? Zato se ponovo vratimo onoj rečenici: Kakvi smo u realnom životu, takvi smo i u virtuelnom. Virtuelni svet pruža samo daleko veće mogućnosti izbora, pa samim tim i nagrada i promašaja. Ali ljubav će sebi krčiti put i prečice i u jednom i u drugom svetu. "Glupo", kaže razum, "Opasno", upozorava iskustvo, "Smešno", gunđa ponos, "Probaj" - šapuće srce. Sve uvek zavisi od nas. Uz internet ili bez njega.