Prema rečima Jelene Galogaže, sertifikovane smeh joga liderke, „smeh je radosna aktivnost koja nas povezuje srcem. Ne moramo da pričamo isti jezik, ali u smehu se razumemo, on je najkraća distanca između dvoje ljudi, neverovatno je zarazan i skroz nas obuzima kada se smejemo u grupi!” Jelenina misija je da smeh vrati u naš grad i da nas bolje upozna sa dobrobitima ove prakse. 

Naučno je dokazano da se deca smeju oko 400 puta na dan, a odrasli oko 15 puta! Razlika je jasna, a do nje dolazi jer odrasli pokušavaju umom da shvate šta je smešno (na primer, smejanje šalama). Ovaj model ima svoja ograničenja, jer je uslovljen – um odlučuje da li će nas neka šala nasmejati. Međutim, dečji smeh dolazi iz tela i ovde stižemo do jedne od glavnih karakteristika smeh joge, smejemo se iz TELA. Potrebno je da smeh doživimo u telu, da ga osetimo u telu i da ga na kraju usidrimo. Zato se na časovima smeh joge smejemo bez ikakvog razloga (shvatljivog za um) i razvijamo to razigrano dete u nama. Jednom kada naučimo da izazovemo smeh u telu, um samo prati, u stopu. U početku će se um sigurno buniti, jer je to za njega potpuno nova aktivnost; to je sasvim u redu, jer mi smo sve vreme svesni da ovu aktivnost radimo za naše telo! S ponavljanjem ove aktivnosti tokom vremena, mozak razvija nove neuronske veze koje proizvode srećnu hemiju u telu, i malo-pomalo, mi biramo kako ćemo se osećati.
Kao što je već napomenuto, ključna stvar u smeh jogi je smejanje iz dubine stomaka, jer tu je tačka preokreta i na tom mestu dolazimo do promene perspektive. Da bismo se smejali iz stomaka, potrebno je da se oslobodimo raznih blokada u telu. Tom smehu nemamo pristup odmah, ali vežbanjem sigurno postižemo rezultat i u naš život unosimo radost. Svoje duboke, potisnute emocije možemo da izbacimo smehom. Takođe, smeh nas odmah prebacuje u sadašnji trenutak, a tu je sve moguće!

Smeh joga je nastala u Indiji, njen osnivač je indijski lekar opšte prakse Madan Katarija. On je izučavao kako može da unapredi zdravlje svojih pacijenata, isprobavao je razne tehnike i u jednom momentu došao je i do smeha. Vrlo brzo je uočio velike dobrobiti, pre svega zdravstvene, a s vremenom i ostale, koje se odnose na emotivno i mentalno telo. U početku, njegov koncept su ismejavali. Ali, on je bio istrajan i, iz nedelje u nedelju, držao je časove u smeh klubu (na samom početku, 1995. godine, bilo je samo pet članova), jer je duboko verovao da je smeh najbolji lek. Danas postoje na hiljade smeh klubova širom sveta, ljudi imaju ogromne koristi od smeha i smatraju ga jednim od najboljih načina za oslobađanje savremenog čoveka od nagomilanog stresa u telu…

Čas smeh joge se sastoji od vežbica pokretanja smeha (gde se igramo, vizuelizujemo, maštamo i budimo razigrano dete u nama) i vežbi disanja. Smejemo se bez ikakvog razloga, ali sa namerom da nam bude dobro. Postoje tri razloga koja moraju biti ispunjena da bi smeh bio delotvoran:

  • treba da bude održiv – mi se obično smejemo oko 2–3 minuta na neku šalu ili vic, a da bismo imali koristi od smeha, neophodno je da se smejemo u kontinuitetu između 10 i 15 minuta (na časovima, mi naš smeh produžavamo i produbljujemo, što odmah ima merljive fiziološke promene, kao što su povećanje nivoa kiseonika u krvi, opuštanje mišića, cirkulacija krvi...);
  • treba da bude dubok – to znači da smeh dolazi iz dijafragme, iz dubine stomaka;
  • treba da bude bezuslovan – to znači da na naš izbor da se smejemo ne utiču spoljašnji faktori, mi se smejemo bez vidnog razloga i bez spoljašnjeg uslovljavanja.

Izvor: Sensa