Psihosomatika je grana medicine koja ukazuje na veliki uticaj emocija na fizičkozdravlje. Sigurno ste barem jednom u životu čuli kada kažu "sve je to posledica stresa". U ovome postoji istina, stres, nervoza, bes i ljutnja, mogu se nepovoljno odraziti i na celokupno zdravlje, ali to ne znači da treba da ignorišemo simptome i signale, kako uma, tako i tela.

Ruski psihoteraput Eva Andrejeva ističe da je psihičkostanje važan faktor koji utiče kako na objektivne pokazatelje fizičkog stanja tela, tako i na subjektivnu procenu, odnosno naše blagostanje. Ukoliko dugo doživljavamo neku negativnuemociju, bilo da je to strah, anksioznost ili uzbuđenje, u telu počinju da se oslobađaju određeni hormoni, menja se hormonski status. Negativne emocije aktiviraju simpatički nervni sistem, a to može dovesti do ovećanja otkucaja srca, suženja krvnih sudova i povećanja krvnog pritiska.

Na primer, osobe koje se suočavaju sa anksioznošću često se žale na tahikardiju. Osećaj ubrzanog rada srca se obično javlja kada je osoba u opasnosti, ima osećaj kao da mora da pobegne. Da biste to učinili, mišićima je potrebno više krvi, što znači da srce treba da poveća učestalost kontrakcija. Kada opasnost prođe, puls se vraća u normalu.

Ovo fizičko stanje postoji još od preistorije kada su ljudi bežali od opasnosti, divljih životinja kako ne bi postali plen. Kada osećamo opasnost, naše srce počinje jače da kuca i spremamo se za bežanje, brzinu, trčanje. Ipak, anksiozna osoba je često zabrinuta, a kao rezultat toga, simpatički nervni sistem je aktivan skoro sve vreme. Zbog napetosti dolazi do vazospazma, pritisak raste, puls se ubrzava. Anksiozost ovde nije uzrok bolesti, već samo pokazatelj kako se mentalno stanje može manifestovati na fizičko kroz razne senzacije.

Zvanična medicina razlikuje tri grupe psihosomatskih poremećaja (PSD), koji se manifestuju kao somatski, odnosno telesno:

1. Konverzivni poremećaj - Predstavlja bolest povezanu sa nekim neurološkim oštećenjem, iako pregledi pokazuju da telesni organi i nervni sistem normalno funkcionišu. Konverzivni simptomi svojim karakteristikama pokazuju da su povezani s psihološkim uzročnicima. Konverzija se najčešće manifestuje poremećajem nekog dela tela: sindromi bola, povraćanje, tikovi, psihogeno slepilo i gluvoća. Istovremeno, nema fizičkih povreda funkcija tela.

2. Psihološki razlozi:

  • unutrašnji sukob, u kojem osoba prestaje da realno procenjuje trenutnu situaciju;
  • želja da se pobegne od problema - ne shvatajući, čovek se krije od traumatične situacije u bolesti.

3. Funkcionalni sindromi (neuroze)

Neuroza označava lakši, funkcionalni oblik duševnog oboljenja. Osoba je svesna svojih simptoma i tegoba, slika o spoljašnjim svetu i realnosti je očuvana, ali često malo iskrivljena. Ukoliko se ne tretira u konsultaciji sa stručnjakom, neuroza može značajno da utiče na zdravstveno stanje - astma, ekcemi, sčani problemi, oslabljen imuni sistem, sindrom propustljivih creva itd.

Najčešće psihosmatske bolesti koje nastaju kao uticaj neprijatnih emocija na fizičko zdravlje su kožna oboljenja, bolesti gastrointestinalnog trakta (najčešće čir na želucu), bolesti disajnih organa (astma), visok krvni pritisak, poišen rizik od bolesti srca, šećerna bolest, reumatske bolesti, alergijske reakcije, ginekološke bolesti (bolne menstruacije, spontani pobačaji) itd.

Najčešći okidači za psihosomatske bolesti su pojačan i konstantan stres, nezadovoljenepotrebe, negativne misli, stalan osećaj krivice, ljutnja, bes, impulsivnost, traume, osećaj bespomoćnosti itd.

Um i telo podjednako utiču jedni na druge. Dakle, svaka fizička bolest ima emocionalni pandan, negativnu emociju. Ako dugo "živi" u čoveku, negativna emocija se razvija i raste, pa deluje destruktivno na fizičkom i menzalnom nivou.

Pri lečenju fizičkih tegoba, važno je da pacijenti obrate pažnju i na mentalno stanje. Zato se pored lečenja kod lekara, treba konsultoovati i sa psihologom i sa psihoteraputom. Važno je da pacijent odgovori na dva pitanja:

1. "Šta bi u mom životu moglo da izazove ovu bolest?"
2. "Koja je korist od ove bolesti za mene?"

Lečenje psihosomatskihbolesti odvija se u nekoliko pravaca, objašnjava dr Eva Andrejeva:

Medicinska terapija - Lekove i način terapije prepisuje isključivo lekar.

Psihoterapija - U prvoj fazi, važno je izvući problem iz podsvesti i shvatiti ga. Tada počinje rad sa psihologom ili psihijatrom, odnosno tumačenje emocije kao jednog od uzroka fizičkog oboljenja.

Rehabilitacija - Neophodno je povezati okruženje pacijenta, kome je potrebna pažnja i podrška u procesu oporavka.

Izvor: Sensa