Zdravstvene tegobe često se povezuju sa prevelikom opterećenošću organizma teškimmetalima. Sve je više dokaza da oni mogu da stoje iza hroničnogumora, glavobolje, tegoba sa varenjem, problema sa kožom, ali i ozbiljnih hormonskih i neuroloških poremećaja, bolesti srca i kardiovaskularnogsistema. Teški metali posvuda su u okolini, ne možemo da ih se rešimo u potpunosti, ali svakako možemo maksimalno da pročistimo organizam od njihovog nepovoljnog uticaja.

Brojne teorije nastoje da rasvetle zašto je iščezla drevna srednjoamerička civilizacija Maja, za koju se smatra da je u 9. veku počela naglo da propada. Nakon nagađanja da je legendarno carstvo opustošila velika suša, postavlja se novo pitanje: da li je pravi uzrok – masovno trovanje živom. Prema istraživanju koje su sproveli američki i australijski arheolozi, a rezultati su jesenas objavljeni na naučnoj platformi Frontiers in Environmental Science, na područjima nekadašnjih gradova koji su činili carstvo u tlu su pronađene visoke koncentracije žive – opasnog teškog metala koji već u manjim količinama može ozbiljno da ugrozi zdravlje. Naime, Maje su vekovima iskopavali rudu žive, koristeći ih u proizvodnju keramike, zidova, podova, staza... Posebno su cenili crveni pigment koji je kod nas poznat kao cinober ili rumenica, a dobija se iz živine rude cinabarita. Budući da se živa uveliko upotrebljavala u majanskoj svakodnevici, naposletku je toliko zagadila okolinu da su se verovatno mnogi smrtno razboleli, zaključili su autori spomenutog istraživanja.

Opasna toksičnost

Premda je reč o novoj intrigantnoj teoriji o kojoj se tek raspravlja, činjenica je da su u nedavnoj istoriji zabeležene ekološke i zdravstvene katastrofe izazvane neodgovornim postupanjem sa živom. Među najpoznatijim primerima je japanski zaliv Minamata, koji je u pedesetim godinama prošlog veka bio prepun žive iz otpadnih voda koje je industrija ispuštala u more, pa su tamošnji stanovnici masovno počeli da oboljevaju i umiru od neuroloških poremećaja jer su jeli zagađene ribe i školjke. Otprilike u isto vreme dogodila su se i masovna trovanja u Iraku, jer se pšenica tretirana fungicidima na bazi žive koristila za ishranu. U današnje vreme takve tragedije nastoje da se spreče strogim ograničenjima količine teških metala u vodi, prehrambenim, kozmetičkim i drugim proizvodima, kako se ne bi premašio dopušteni minimum koji se smatra neškodljivim. Ali mnogi se pitaju koliko je uopšte moguće održavati teške metale na propisanom minimumu ako su sveprisutni u savremenom življenju.

Sveprisutni zagađivač

Smatra se da su Zemljom od samog njenog postanka rasprostranjeni teški metali poput žive, olova, arsena, kadmijuma i drugih. Njihovi najveći prirodni izvori su erozije stena i ispiranje tla usled čega stižu u reke i mora, a potom isparavanjem vode dospevaju i u atmosferu – ali taj prirodni ciklus narušen je ljudskim uticajem. U okolini se teški metali gomilaju zbog sveopšteg korišćenja: na primer, u industriji, građevinarstvu, poljoprivredi (pesticidi, đubriva), proizvodnji predmeta za svakodnevnu upotrebu (posuđe, nakit, baterije), a nalaze se i u gorivima (ujedno i u izduvnim gasovima vozila), u cigaretama – pušači u proseku imaju mnogo više teških metala u organizmu nego nepušači.

Usled zagađenja vazduha, vode i tla, teške metale često pokupimo putem kože, varenja i disanja. U zavisnosti od koncentracije teških metala i od toga koliko dugo im je osoba izložena, oni mogu da izazovu tegobe u rasponu od akutnog trovanja, što zahteva hitnu medicinsku pomoć, do postepenog taloženja u organizmu, što se tek nakon dužeg vremena ogleda u obliku nekog poremećaja ili bolesti. Pritom ljudi najčešće nisu svesni da je to povezano s teškim metalima.

Dobri i/ili loši

Svetska zdravstvena organizacija navodi da je najviše upravo takvih prikrivenih slučajeva preopterećenja teškim metalima, jer njihov dugoročni porast u organizmu može da prouzrokuje najrazličitije simptome: od hroničnog umora, glavobolje, smetenosti, nesanice, problema sa varenjem, bolova u zglobovima, problematične kože i opadanja kose do hormonskih i neuroloških pore­ mećaja, kardiovaskularnih bolesti i raka. Zbog toga bi i stručnjaci i laici u rešavanju zdravstvenih tegoba trebalo da uzmu u obzir mogući uticaj teških metala.

Teški metali su tako nazvani zbog guste, teške strukture, a naziv im je prigodan i zato što se otežano izlučuju iz tela, jer nisu biorazgradivi. Stoga je uklanjanje prekomernih količina teških metala iz organizma zaista pravo olakšanje. Premda se za to preporučuju ra-zni načini detoksikacije, ne valja ih sprovoditi na svoju ruku, jer je (ne) ravnoteža teških metala vrlo složena – počevši od toga da nisu svi isključivo loši. Postoje takozvani esencijalni teški metali (npr. cink, gvožđe, bakar, mangan), koji su u malim količinama nužni za odvijanje mnogih fizioloških procesa, pa ih moramo unositi ishranom. Njihovo pomanjkanje dovodi organizam u neravnotežu, ali problematična je i njihova previsoka koncentracija, zato ih ne valja uzimati u obliku suplemenata bez prethodnog savetovanja sa stručnjakom (lekarom, farmaceutom, nutricionistom), upozorava Svetska zdravstvena organizacija. S druge strane, neki teški metali su neesencijalni (npr. živa, olovo, kadmijum, arsen, aluminijum), što znači da u organizmu nisu korisni, pa već i u malim količinama mogu biti vrlo toksični.

Izvlačenje iz organizma

Teški metali uklanjaju se iz orga- nizma i uz pomoć kelacijske terapije koja se najviše primenjuje u komplementarnoj medicini, a posebno je popularna u Nemačkoj i SAD. Kelati, čiji naziv potiče od grčke reči chele (makaze), posebni su preparati koji se daju intravenozno (infuzijom), kako bi za sebe vezali metale i olakšali njihovo izlučivanje putem sistema za varenje i mokraće.

Osim medicinski standardizova- nih preparata, postoji niz namirnica kojima se pripisuju kelacijska svojstva. Istaknuti zagovornik takvog prirodnog čišćenja od teških metala je Entoni Vilijam, američki autor knjiga „Medicinski medijum”, „Hrana koja menja život” i „Detoks za isceljenje”. Važan deo njegovih protokola čišćenja je smuti za detoks od teških metala, koji je stekao brojne poklonike širom sveta. Napitak se sastoji od namirnica usklađenih tako da deluju sinergijski u izvlačenju teških metala: borovnica, korijandera, dulse alge, spiruline i ekstrakta ječmene trave, uz dodatak pomorandže i banane.

Koja je riba najsigurnija?

Vilijams naglašava da generalno treba jesti što više divlje i/ili organski gajene hrane, ali koliko smo zapravo u mogućnosti da se pridržavamo te preporuke, tim više što često ne možemo da proverimo koliko je hrana zaista (ne)čista. Uzmimo za primer morsku ribu koja se uobičajeno preporučuje u zdravoj ishrani, ali s druge strane je među najozloglašenijim namirnicama kad je reč o teškim metalima, jer ih riba upija ako živi u zagađenim vodama. Prema službenim podacima iz projekta „Riba Hrvatske”, Jadransko more ne ubraja se među ona zagađena teškim metalima, a kvalitet ribe iz jadranskog ulova i uzgoja strogo se kontroliše. Za dodatnu sigurnost, možete smanjiti konzumaciju tune, sabljarke i njima srodnih vrsta ako nisu zagaran- tovanog kvaliteta. Naime, spomenute vrste su dugoživući predatori na vrhu lanca ishrane u morskom ekosistemu, zbog čega s vremenom mogu da bioakumuliraju veće količine žive. Najbolji izbor iz mora je mala plava riba – srdela, inćun, lokarda, skuša – jer te vrste nisu dugovečne i imaju vrlo malu bioakumulaciju teških metala ili je čak uopšte nemaju.

Moćni fitonutrijenti i minerali

Upravo se u prirodnim namirnicama (ponovimo, onima iz nezagađene okoline) nalazi niz materija koje se preporučuju za lakši detoks od teških metala. Prema rezultatima opsežne analize svetskih istraživanja o teškim metalima, koja je u aprilu 2022. godine objavljena na platformi Science Direct, brojni fitonutrijenti su snažni borci protiv teških metala, na primer, kurkumin (glavni aktivni sastojak kurkume), apigenin (najviše ga ima u celeru, peršunu i kamilici), silimarin iz sikavice, piperin iz crnog bibera, sulforafani iz luka i belog luka, katehini iz zelenog čaja... Takođe se preporučuju namirnice bogate zelenim biljnim pigmentom hlorofilom (ili njegovi koncentrati), kao i preparati od minerala zeolita koji je poznat po izuzetnom detoksikacijskom efektu.

Izvor: Sensa