Pravoslavni vernici 14. februara proslavljaju praznik posvećen Svetom Trifunu. Neke porodice ovaj dan slave kao krsnu slavu, a praznik seposebno obeležava u domovima ljudi koji se bave vinogradarstvom i voćarstvom. Na dan slave se preseca slavski kolač i simbolično orezuje čokot u vinogradu.

Prema narodnom verovanju na dan Svetog Trifuna sneg počinje polako da se topi, a priroda počinje da se budi, a sa njom se budi i ljubav u srcu svakog čoveka.

Za ovaj praznik se još od davnina vetuju razni običaji i narodna verovanja, pa se smatralo da ako padne kiša, rodiće šljive, a ukoliko padne sneg, godina će biti kišna i rodna. Kada je vedro vreme, verovalo se da će godina biti sušna.

Običaj je da za ovaj praznik vladaju radost, ljubav, sreća i veselje. Nekada su se pripremale bogate gozbe i slavilo se, a ta tradicija se nastavila u domovima koji 14. februara proslavljaju krsnu slavu.

Dan nakon Svetog Trifuna proslavlja se praznik Sretenje. Tada se prema verovanju susreću proleće i zime, a medved izlazi iz pećine i zimskog sna da vidi da li će uskoro nastati lepši dani i onda, ako oceni da će potrajati zima, vrati u pećinu da nastavi svoj zimski san.

Izvor: Sensa