Kako živeti dug i srećan život i dočekati duboku starost, a sačuvati trezven umu i dobro sećanje? U Rusiji je zabeležen takav slučaj, Azerbejdžanac Mahmud Ejvazov. živeo je čak 152 godine - koja je njegova tajna?

Čuveni sovjetski stogodišnjak Mahmud Ejvazov rođen je 1808. godine u Tališkom kanatu. Tokom svog dugog života uspeo je da prođe i kroz rusko carstvo i SSSR, a podatak o njegovoj dugovečnosti prvi put je otkriven nakon popisa SSSR-a 1959. godine. Prema zvaničnim podacima, te godine je Mahmud Ejvazov napunio 150 godina. Pored rekorda dugovečnosti, postojao je još jedan rekord - rad. U to vreme Mahmud je radio, sa 135 godina! 

Celog svog života Mahmud je radio kao pastir u visokoplaninskom azerbejdžanskom selu Pirasora u regionu Lerik, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 2 200 metara. Kada je SSSR saznao za Ejvazova, izdata je poštanska marka u čast njegove dugovečnosti. Postavši veoma poznat u ogromnoj zemlji, Mahmud je svoje tajne dugovečnosti rado delio sa novinarima. Postoji jedna fraza koja mu se epripisuje: "Nikad nisam pio, nisam pušio i nisam lagao".

Mahmud Ejvazov bio je čovek niskog rasta, ali dobro građen, inteligentnih očiju i specifičnog lica, društven i pričljiv. "Nikada nisam koristio naočare, ali sam imao problema sa sluhom. I takođe - sa zubima." U decembru 1960. godine Mahmud Eivazov je umro i tada je imao 152 godine. Kakve je tajne imao taj čovek? Kako je uspeo ne samo da živi vek i po, već i da radi 135 godina?

Mahmud je rekao da ima pet jednostavnih tajni.

Klima i priroda

Planinska klima se smatra povoljnom za zdravlje. Istorija poznaje mnoge stogodišnjake iz planinskih krajeva. Naučnici još uvek proučavaju u čemu je tajna, ali kažu sve je u blagom nedostatku kiseonika u krvi, što otkriva rezervne mogućnosti kardiovaskularnog i respiratornog sistema i poboljšava metabolizam. Govorio je da se uvek divio planinskoj prirodi, voleo je da razmišlja, posmatra, uživa u njoj. Ispada da ako želite da živite dugo, idite na mesta kojima ste spremni da se divite godinama.

Dugogodišnji rad

Mahmud Ejvazov je citirao poslovicu: "Zemlja dugo nosi radnika i brzo proguta lenju osobu". Svaki dan je čuvao ovce u planinama, prelazeći kilometre, pa silazeći, pa penjajući se gore. Evo teorije o deset hiljada koraka dnevno u praksi, samo što je on šetao mnogo više od toga. 

Jednostavna hrana

Mahmud je uvek jeo skromno i jeo je jednostavnu hranu, sve do duboke starosti čovek je ostao vitak. Pored toga, nikada nije pio alkohol. Rekao je: "Video sam ljude kako se kupaju u zlatnom potoku. Imali su puno hleba, puno mesa, puno pirinča ... Njihova glavna briga u životu bila je ... da jedu. Stomak se naduo i ugojio, a telo je umiralo od nedostatka vazduha, od sebičnosti i pohlepe ..."

Pažnja prema telu

Svakog jutra Ejvazov se umivao hladnom izvorskom vodom. Imao je dnevnu rutinu i na vreme je išao u krevet. Jedan od njegovih citata: "Video sam i vidim ljude koji svu svoju snagu i energiju posvećuju našoj zajedničkoj stvari, često radeći danonoćno. To su zlatni ljudi, ali sebe upropaštavaju nedostatkom sna, zanemarivanjem svakodnevne rutine i često zaborave da večeraju. Kažnjavamo osobu zbog kršenja pravila našeg društva, ali ne i zbog toga što ne poštuje svoje telo."

Ljubav i dobrota

Mahmud je imao brojnu porodicu punu ljubavi: ženu, 44 godine mlađu od njega, 7 ćerki i 3 sina. Ljubav je, zar ne, najbolja motivacija u ovom životu. Uvek se trudio da ne izgubi prisustvo duha, da održi dobro raspoloženje, dobru volju i optimizam. U jednom od svojih poslednjih intervjua, Mahmud Ejvazov je rekao: "Živim vek i po. I voleo bih da živim isto toliko." 

Izvor: Sensa