Štitna je mala žlezda u obliku leptira koja se nalazi na dnu vrata. Deo je komplikovane mreže žlezda zvane endokrini sistem, koji je odgovoran za koordinaciju brojnih telesnih aktivnosti. Štitna žlezda proizvodi hormone koji regulišu metabolizam tela.

Kada ta žlezda proizvodi previše (hiperrireoza) ili premalo (hipotireoza) hormona može nastati nekoliko različitih poremećaja. Četiri česta poremećaja štitne žlezde su Hašimotov sindrom, Gravesova bolest, gušavost i čvorovi na štitnoj žlezdi.

Hipertireoza - Kod hipertireoze, štitna je preterano aktivna pa proizvodi previše svojih hormona. Hipertireoza pogađa oko 1 posto žena, a manje je uobičajena kod muškaraca.

Gravesova bolest je najčešći uzrok hipertireoze, koja pogađa oko 70 posto ljudi s preterano aktivnom štitnom žlezdom. Čvorovi na štitnoj, stanje koje se naziva nodozna toksična struma ili multinodularna guša, takođe mogu uzrokovati prekomernu proizvodnju hormona.

Prekomerna proizvodnja hormona štitne žlezde dovodi do simptoma kao što su: nemir, nervoza, ubrzano kucanje srca, razdražljivost, pojačano znojenje, drhtavica, anksioznost, problemi sa spavanjem, tanka koža, lomljiva kosa i nokti, slabost mišića, gubitak težine i ispupčene oči (kod Gravesove bolesti).

Analiza krvi ukazuje na nivo hormona štitne žlezde (tiroksina ili T4) i hormona koji stimuliše štitnu (TSH) u krvi. Hipofiza oslobađa TSH kako bi stimulisala štitna žlezda da proizvodi svoje hormone. Visoki nivo tiroksina i nizak nivo TSH ukazuju na to da je vaša štitna preaktivna.

Lekar bi vam prilikom dijagnostifikovnja takođee mogao dati radioaktivni jod, a zatim izmeriti koliko ga vaša štitna uzima. Naime, štitnja uzima jod kako bi proizvodila svoje hormone. Apsorpcija previše radioaktivnog joda znak je da je vaša štitna žlezda preaktivna. Nizak nivo radioktivnosti brzo se povlači i nije opasna za većinu ljudi. Lečenje hipertireoze bazira se na usporavanju štitnjače ili blokiranju proizvodnje hormona.

Antitireoidni lekovi kao što je metimazol (tapazol) sprečavaju štitnu u proizvodnji svojih hormona. Velika doza radioaktivnog joda u tabletama oštećuje štitnu. Kako štitna uzima jod, ona apsorbuje i radioaktivni jod koji oštećuje žlezdu. Takođe, štitna se može ukloniti operacijom. Kod lečenja radioaktivnim jodom ili nakon operacije kojom se uklanja štitna žlezda, razvićete hipotireozu i potrebno je svakodnevno uzimanje hormone štitne žlezde.

Hipotireoza je stanje suprotno od hipertireoze. Nastaje kada je štitna nedovoljno aktivna i ne može proizvesti dovoljno svojih hormona. Hipotireoza je često uzrokovana Hašimotovim sindromom, operacijom uklanjanja štitne ili oštećenjem zbog zračenja. Većina slučajeva hipotireoze je blaga.

Premala proizvodnja hormona štitne žlezde dovodi do simptoma kao što su: umor, suva koža, povećana osetljivost na hladnoću, problemi s pamćenjem, zatvor, depresija, debljanje, slabost, usporen rad srca i koma.

Visok nivo TSH i nizak nivo tiroksina mogu značiti da je vaša štitna nedovoljno aktivna. Ove nivoi takođe mogu ukazivati ​​na to da vaša hipofiza otpušta više TSH kako bi pokušala stimulisati štitnu da proizvodi svoj hormon. Glavni lek za hipotireozu je uzimanje tableta hormona štitne žlezde. Važno je pravilno odrediti dozu jer uzimanje previše hormona štitne može uzrokovati simptome hipertireoze.

Hašimotov sindrom - Hašimotov tireoiditis je takođe poznat kao hronični limfocitni tireoiditis. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali najčešće zahvata sredovečne žene. Bolest se javlja kada imuni sustav tela greškom napada i polako uništava štitnu i njenu sposobnost proizvodnje hormona. Neki ljudi sa blagim slučajevima Hašimotovog tireoiditisa nemaju izražene simptome. Bolest može ostati neotkrivena godinama, jer su simptomi često suptilni i oponašaju simptome mnogih drugih bolesti.

Simptomi Hašimotovog sindroma uključuju umor, depresiju, zatvor, blago povećanje telesne težine, suvu koža, suvu i proređenu kosu, bledo i natečeno lice, obilne i neredovne menstruacije, netoleranciju na hladnoću, povećanu štitnu ili gušavost.