Kako da se vratimo našoj istinskoj prirodi, u sadašnji trenutak: ovde i sada? Kako da se izvučemo iz opsesivnog razmišljanja, ponavljanja programa iz prošlosti u budućnost? Kako da prekinemo bolesti i patnje nastale zbog grešaka intelekta, koje skoro svako nosi sa sobom?

Većina nas živi svakodnevno u nerealnom svetu dominacije prosuđujućeg razmišljanja, piše dr Boško Hristić za avgustovski broj magazina Sensa. Uronjeni smo u neprekidni mentalni tok. Čak i noću mozak radi bez prestanka, umesto da se resetuje i odmara. Razmišljajući, planirajući, očekujući, predviđajući – postajemo izgubljeni u lavirintima prosuđivanja sebe i svog života. Čini nam se kao da ne umemo da prestanemo da razmišljamo i, samim tim, da neprestano prosuđujemo svoj život. Ali da bismo bili u proširenoj svesnosti, moramo biti mnogo tiši. Potreban je visok nivo otvorene pažnje, koja se najviše zatvara stalnim prosuđivanjem drugih i života.

Probajte za početak da budete mirni, makar nekoliko minuta. Gledajte sve oko sebe bez prosuđivanja. Slušajte druge bez potrebe da sudite o bilo čemu. Ova tri koraka će vam omogućiti da budete prisutniji u energiji Univerzalnog Kvantnog Polja. Identifikacija sa prosuđivanjem uma stvara zid od konstrukata i definicija koji blokiraju istinsku vezu sa dubljim Sopstvom, gde je sva radost i ljubav prema životu uvek prisutna. Ljudi se često potpuno izgube u svojim mislima i u nepreglednim prošlim i budućim događajima i u predviđanju raznih situacija i scenarija. Upravo ovaj oblak od mnoštva uplašenih i zabrinutih misli oko vas stvara iluziju odvojenosti, iluziju da postojite vi i „neki drugi”.

Zaboravili smo kako je biti smiren, biti Svoj, biti u stabilnom postojanju u Sebi, tamo gde je život samo u poštovanju: u večnom Sada. Dominacija razmišljanja u kretanju života je postala bolesno stanje uma. Telesne i psihičke bolesti nastaju onda kada organizam "izleti" iz ravnoteže duhovnog, psihičkog i, posledično, fizičkog.

Ljudi često ne mogu da prestanu sa opsesivnim razmišljanjem – da prosuđuju druge, šta oni misle, kako ih vide, da sude takvost drugih i života. Prosuđivanje je često posledica naše programiranosti i uslovljenosti, ali mi to ne možemo da vidimo, jer gotovo svi bolujemo od toga, pa samim tim takvo stanje precipiramo kao normalno stanje.

Ovaj neprestani mentalni protok briga i strahova sprečava nas da pronađemo unutrašnju smirenost, koja je nerazdvojiva od naše savršene energije postojanja. Ona takođe stvara i lažno, umom oblikovano ja, koje je izvor svih strahova, telesnih i psihičkih patnji. Tada se lako zaboravlja ključna činjenica da smo, ispod nivoa fizičke pojavnosti, svi mi u Celini sa svime što postoji.

Kada govorimo o tome da smo "zaboravili sebe", zapravo se misli na to da više nismo u stanju da osetimo ovo jedinstvo kao jedinu pravu i krajnju Stvarnost. Ta krajnja Stvarnost je jedina istina koja se ne menja razmišljanjem. Ona je večna. Životna energija – ako se naučimo da je slušamo – može nam pokazati put kući, Put ka višem Ja...

Zatvorite oči i recite sebi: "Samo ću svedočiti neutralno svojim mislima, neću trčati za njima". Zatim budite samo neutralni posmatrači nekoliko minuta. Otkrićete da se, sve dok ste neutralni, neće pojaviti nikakva misao, ili ako se i pojavi, sama će proći.

Izvor: Sensa