Vidovdan je jedan od najvećih srpskih praznika koji 28. juna slavi Srpska pravoslavna crkva, vernici, ali i ceo narod. Običaj se vezuje sa Svetovida, staroslovensko božanstvo za koje se verovalo da ima moć da izleči slepe i vrati im vid. Iako nema svetitelja kome je posvećen, praznik slavi i SPC.

Vidovdan se simbolički smatra praznikom koji “otvara oči”. Uoči praznika izvode se brojni običaji i rituali, a svi su posvećeni onome što bi ljudi želeli da vide, bilo da je u pitanju izabranik za koga će se devojka udati, bilo da se pokaže koliko je imućno domaćinstvo... Jedan od najraširenijih običaja je branje trave vidovčice. Neudate devojke izjutra, a u nekim krajevim uveče, beru ovu biljku crvenkastih cvetova, a zatim je stavljaju pod jastuk kako bi sanjale svog budućeg momka. Tada treba da izgovore sledeće reči: “Vide, Vide! Tako ti soli i hleba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen. Neka mi izađe na san.”

U nekim krajevima postoji običaj da se vidovčica potapa u vodu kojom se izjutra svi ukućani umivaju, kako bi imali zdrave oči.

Postoji i običaj da se pre zore ruke provuku kroz travu radi zahvatanja rose i umivanja očiju.

U severozapadnoj Srbiji i Vojvodini običaj je da se na Vidovdan iznosi sve tkanje što žene i devojke rade kako bi se videlo koliko su vredne i pokazalo koliko je koje domaćinstvo imućno.

Izvor: Sensa