Duhovne tradicije poput joge i budizma hiljadama godina su nudile recept protiv ljutnje, jer ta negativna emocija potkopava njihovu glavnu svrhu – postizanje sreće i slobode. U novije vreme psiholozi i naučnici proučavaju ljutnju kako bi pomogli u preveniranju štete koju nanosi i osobi u kojoj se akumulira bes i njenoj meti. Ljutnja se pojavljuje u različitim oblicima, uključujući bes, frustraciju, ljubomoru, zameranje, mržnju. Takođe, zna da se zamaskira u osudu, kritiku, čak i dosadu. Poput svih emocija, ljutnja je složeno i promenljivo stanje koje utiče na naše misli, osećanja i telesne promene. „Za fiziološke reakcije odgovorni su neurotransmiteri kateholamini (npr. adrenalin), koji raspiruju ljutnju podjednako kao što benzin razbuktava vatru”, kaže Sanja Toljan, autorka bestselera o zdravlju. „Prva faza navale ljutnje traje samo nekoliko minuta, ali telu daje ogromnu količinu energije potrebne za instant reakciju ‘bori se ili beži’, u zavisnosti od toga kako procenimo situaciju. Obično je uzrokuje urođena biohemijska reakcija iz pradavnih vremena, kada su naši preci bili suočeni sa životnim opasnostima, kao što je napad vuka, a ne teleoperaterima koji nas danas prekidaju u večeri, što ponekad može da objasni naše preterane reakcije na bezazlene situacije. Ako ljutnja ne prestane, nego se, naprotiv, produžava i iznova doživljava, od nekoliko sati do nekoliko dana, ostavlja nas u produženom stanju srdžbe. To može da objasni situaciju kada imamo ‘loš’ dan, pa ‘puknemo’ i istresemo se na nedužnu blagajnicu, na njeno ponašanje, koje nam inače ne bi smetalo.”

Kontrola besa

Osim ovakve, generalne podele, ljutnju je teško kategorizovati, jer svi različito reagujemo, a i psiholozi se još ne slažu gde se ona nalazi u spektru emocija. Naime, sve emocije imaju svoje karakteristike i neke se stapaju s drugima, kao što je, na primer, ljubomora kombinacija ljutnje, tuge i straha. Da li je ljutnja primarna emocija iz koje se rađaju druge emocije ili pak sekundarna, koja se razvila iz nekih bazičnih osećanja - pitanje je oko kog se lome naučna koplja. Na primer, da li nas je nešto toliko rastužilo ili preplašilo pa smo zbog toga postali ljuti? Osim neraspoloženja i straha, u nekim slučajevima ljutnju koristimo da bismo prikrili svoja stvarna osećanja. Ako niste sigurni zašto ste zapravo ljuti, posmatrajte tu emociju kao vrh sante leda u čijem se ogromnom potopljenom podnožju mogu skrivati sram, zabrinutost, razočaranje, trauma... Ponekad se naljutimo i zato što smo navikli da budemo ljuti - ljutnja je postala deo našeg temperamenta i više ne znamo strpljivo ili saosećajno da reagujemo. I vezanost može da bude izvor besa, jer što smo više vezani za nešto ili nekog, to ćemo postajati gnevniji ako to ne možemo da imamo ili nam je oduzeto.
Ljutnja može da bude kratkotrajna i prolazna, ali to ne umanjuje njene stvarne negativne posledice, a ako je dugotrajna, doslovce truje naš organizam i smanjuje kvalitet života. „Kad smo ljuti, iz bilo kog razloga, u našem telu aktivira se simpatički nervni sistem i povećava proizvodnja adrenalina i noradrenalina, hormona stresa, koji preplavljuju naš organizam. Ako su nivoi tih hormona povišeni duži period, mogu vrlo negativno da utiču na zdravlje”, upozorava dr Toljan. „Otežano nošenje sa stresom, smanjen imunitet, povećan krvni pritisak, anksioznost, depresija, kardiovaskularne bolesti, promene na koži i tegobe s varenjem samo su neki od problema kojima ljutite osobe potencijalno ugrožavaju svoje zdravlje.”

Razumevanje ljutnje

Ako smo se upleli u vrtlog zlovolje, kako možemo da ovladamo ljutnjom? Drevnim jogijima nisu bila dostupna današnja sofisticirana znanja biohemije koja leže u pozadini ljutnje, ali njihova filozofija o sjedinjenju tela i uma prilično je slična modelu koji psiholozi danas primenjuju na kontrolu besa. To delimično objašnjava zašto su jogijska filozofija i praksa toliko delotvorne u suočavanju s negativnim emocijama. Jogiji na ljutnju gledaju kao na energiju koja će, kao svaka druga energija ili emocija, da uvene svojim prirodnim tokom ako je ne poričemo i ne potiskujemo. Ona se pojavljuje, doseže vrhunac i vene. Međutim, važno je da naučimo da kontrolišemo sebe, odnosno, ljutnju. To u svojim govorima ističe i Sadguru (Sadhguru), indijski jogi i mistik: „Vi postajete ljuti, nesrećni ili tužni zato što um ne prima instrukcije od vas. Ako su spoljne okolnosti dobre, i vi ste takođe dobro. Ako su spoljne okolnosti loše, vi ste loše. Kakve su okolnosti, takvi postajete. Ljudska svest treba da kreira situacije umesto da okolnosti kreiraju ljudsku svest. To nije pravi put; tako ne bi trebalo da bude. Život bi trebalo da bude ovakav: ako sam ja dobro, onda sve oko mene postaje dobro.”
Sa Sadguruovom filozofijom saglasan je i učitelj joge Dario Mišković, koji kaže da se danas prosečna osoba najčešće automatski naljuti na događaje i situacije koji joj ne idu u prilog - samo zato što joj ne idu u prilog. Objašnjava da jogiji ljutnji pristupaju s razumevanjem i preokretanjem negativnog u pozitivno. „Potrebno je prvo razumeti situaciju, zašto je nastala, a nakon toga razmisliti. Upravo time što mislimo, mi ne reagujemo automatski, nego odgađamo, čak i ako time ne uklonimo stanje ljutnje. Zato se kaže da je jutro pametnije od večeri. Ako ne možemo da utičemo na situaciju, ljutnjom samo uništavamo sebe i ne rešavamo ništa, a ako možemo da rešimo situaciju, onda umesto da trošimo vreme na ljutnju, krećemo u rešavanje problema”, objašnjava Mišković. 

Promeni energiju!

Asane, pranajame i meditacije, u jogijskoj teoriji, sadrže sveobuhvatan alat za oslobađanje blokada na mentalnom, fizičkom ili energetskom nivou. Zapravo, stalno raste broj istraživanja koja ukazuju na fantastično delovanje jogijske prakse na ljutnju. Joga, posebno njeni terapeutski stilovi, poput restorativne joge, dokazano mogu „da ohlade” od ljutnje zajapurenu osobu, jer pomažu promeni energije u telu. Praktikovanje omiljene ili neke izazovnije asane može da bude jednostavan način za otpuštanje stresa. Pokušajte da uđete u asanu i primetite kako svet poprima drugačije boje. Teško je biti ljut dok pokušavamo da održimo ravnotežu u položaju vrane ili dok dubimo na glavi. Praktikovanje asana ponekad može dobro doći, ali postoje trenuci kada ne možemo da se preokrenemo naglavačke. Mišković savetuje da tada usmerimo pažnju na svoj dah. „Dah je prvi pokazatelj da ste ljuti, odnosno pod stresom, a ujedno je i najbolje ‘oružje’ kojim možete da smanjite stres. Dajte priliku jogijskoj tehnici disanja kao što je nadi šodana (nadi shodhana) koja umiruje nervni sistem i pomaže nam da otpustimo nakupljene tenzije. Postoji i nešto još jednostavnije: dovoljno je zaklopiti oči i početi disati mirno, duboko i polako kroz nos. Postepeno, bez naprezanja, produžujte trajanje udisaja i izdisaja, a nakon izdisaja zadržite se kratko u fazi zadržavanja daha”, savetuje učitelj Mišković.
Ipak, kako svi drugačije reagujemo kada smo ljuti, ta emocija ne može da se tretira kod svih podjednako. Eksplozivnim, koleričnim osobama, na primer, neće odgovarati pranajama i meditacija, jer usmerena pažnja može samo da nahrani njihove vatrene plamičke. Drugi se pak toliko zapletu u mrežu kateholamina da ne mogu normalno da razmišljaju. U tim slučajevima, stručnjaci su otkrili da tehnike svesnog, dubokog disanja, umereno vežbanje ili šetnja – kao svojevrstan odmak od provokativne situacije – mogu da budu dobri za smirenje uzavrele situacije. I onim osobama koje su po prirodi mirnije, tehnike usmerene svesti mogu da pomognu i ubrzaju proces izbacivanja besa.

Dnevnik ljutnje - vežbaj strpljenje!

Kako bismo lakše vežbali strpljenje, staloženost i prihvatanje negativnih emocija, bez osuđivanja i preteranih reakcija, čak i u najizazovnijim situacijama, lama Surja Das (Surya Das), učitelj tibetanskog budizma, savetuje da se u trenutku navale besa upitamo: „Koliko će mi ova situacija biti važna za godinu dana ili dve?” Ovakav način gledanja na problem u široj perspektivi može da nam pomogne da raspetljamo misli, ublažimo intenzivne reakcije pre nego što odlučimo šta ćemo učiniti i kako ćemo ljutnju da izrazimo (ako budemo uopšte nešto preduzimali), kao i preteranu umešanost u negativnosti. To, na kraju, može da isceli naše srce i da nam otvori vrata prema kvalitetnijoj komunikaciji i rešenju sukoba. Ako želite, možete da vodite i dnevnik ljutnje – zapisujući ono što vas izbacuje iz takta – kako biste lakše primetili svoje obrasce ponašanja, te vremenom uspeli, skupljajući informacije, da rešite problem i smislite nova rešenja.

Izvor: Sensa