Prvi korak koji stručnjaci predlažu jeste razumevanje fizičkih senzacija vezanih za stres. Teorije o stresu postoje još odavno. Najpoznatija je ona koja reakcije na stres objašnjava kroz mehanizam borba ili beg. Ta strategija je bila ključna u vremenima kada smo bili izloženi životno ugrožavajućim napadima. Takve situacije su danas ređe. Važno je naznačiti da izazivač stresa (stresor) može biti bilo šta – zvuk, rečenica, situacija… Fizički posmatrano, neka situacija (a to može biti bilo koji stresor) u nama izaziva reakciju praćenu lučenjem hormona, što dalje stvara lančanu reakciju. Zatim se javljaju osećaj pojačanog lupanja srca, grčenja mišića, ubrzanog disanja, znojenja.

Filziologija stresa

Istraživanja pokazuju da se u našem telu odvija niz reakcija koje su odgovor na stres. Dišemo brzo, jer telu treba više kiseonika da bi naši mišići bili jači. Glukoza i mast se tako oslobađaju iz naših energetskih zaliha i daju nam energetsko pojačanje koje šalju u naš krvotok. Osećaj napetosti i povećana svesnost čine da naš vid i sluh budu na višem stepenu budnosti. Naše srce kuca čak dva ili tri puta brže. To je zato što krvni pritisak raste i krv sa hranljivim materijama može brže da stigne do mišića i mozga. Krv se, takođe, povlači iz kože i lica i ide u unutrašnje organe. Na taj način je naše telo spremno da zaštiti organe i zaustavi potencijalno krvarenje. Zatim se nastavlja pojačana aktivacija imunog sistema, posle čega naše telo dolazi u stanje kada je spremno za akciju. Tada je i naša pažnja usmerena na to da reaguje na potrebnu situaciju. Naš stomak i creva prestaju da rade. Seksualni nagon i uzbuđenje opadaju.
Nervni sistem se sastoji od dva dela koji imaju suprotne uticaje. Simpatički sistem aktivira telo za reagovanje na opasnost prema već opisanom procesu, dok parasimpatički nervni sistem smiruje telo posle opasnosti. Važno je da razumemo kako naše telo funkcioniše. Dakle, odgovor na stres je nastao kao dobronamerna reakcija našeg tela da nas zaštiti i on je tu od početka postojanja naše vrste. Uvek je imao svrhu da produži naš život. Ovi uvidi će nam dati mogućnost da proširimo svoje znanje i tako ćemo sa lakoćom prepoznati reakciju našeg tela. Moći ćemo da kažemo sebi: „U redu je, moje srce jako lupa jer sam napet”. Budimo uključeni u sadašnji momenat i prepoznaćemo simptome pre nego što se ceo naš sistem aktivira i otrgne kontroli.

Hronični stres

Sada je ključno da razumemo da postoji velika razlika između izvornog stresa i onog koji osećamo u svakodnevnim situacijama. Na primer, kada za vreme sastanka čujemo negativne vesti, kada sumnjamo u svoje odluke, ili smo pak suočeni sa neočekivanom situacijom u kojoj moramo da donesemo hitnu odluku, primetićemo da je naša fizička reakcija ista, da nam se događaju iste fizičke senzacije, ali da su situacija i okidači potpuno drugačiji. Složićemo se da napad lava usred savane i javna poslovna prezentacija, iz realne perspektive, nemaju ni izbliza isti preteći uticaj na naš fizički opstanak. Današnji stresori se javljaju jedan za drugim, čak i u kombinaciji, kao na primer, gužva u saobraćaju, rokovi, kao i ostale prepreke u toku dana. Umesto da (kao u primeru iz prošlosti) opasnost prođe brzo, mi smo duže izloženi stresu, pa je i njegov efekat dugotrajniji. Usled toga, simpatički nervni sistem ostaje duže aktiviran, što ima posledice po naš organizam. Naš nervni sistem je u stalnom stanju pripravnosti i tako oštećuje naše telo. Jedna od fizičkih posledica je visok krvni pritisak, što s vremenom može da dovede do srčanog udara. Supresija imunog sistema smanjuje njegovu moć, što nas izlaže većoj mogućnosti da dobijemo prehladu ili neku manju virusnu infekciju.

Neke od mentalnih posledica stresa su:

  • konstantan osećaj napetosti;
  • osećaj iritiranosti;
  • loš san;
  • nizak nivo energije;
  • migrene i glavobolje;
  • problemi sa koncentracijom;
  • razdražljivost.

Dakle, možemo da zaključimo da je dugotrajni stres štetan. Isto tako, možemo da primetimo da je stres izazvan stresorom – okidačem koji pokreće stresni odgovor tela. Često se dešava da naš mozak premotava i ponavlja situacije koje su nam bile stresne. Ove karike su ključne za mindfulness i znanje o tome može biti od velike pomoći. Takođe, uvek su nam dostupni mindfulness alati uz pomoć kojih možemo na vreme da sprečimo telo da reaguje na stresore i samim tim sprečimo i mentalne posledice stresa. Istočnjačka filozofija propoveda da treba tretirati uzrok, a ne posledicu.

Izvor: Sensa/Sofija Borojević